Veljku Džakuli hrvatska je policija stavljala lisice na ruke kao jednom od organizatora velikosrpske okupacije – tim je riječima šef HDZ-a Tomislav Karamarko doveo u pitanje sudjelovanje prvog predstavnika srpske manjinske zajednice na državnoj svečanosti povodom Dana domovinske zahvalnosti u Kninu. Predsjednik Srpskog demokratskog foruma prihvatio je poziv predsjednika Josipovića i njegova je nazočnost možda najsnažnija i dugoročno najvažnija simbolička poruka s ovogodišnje proslave Oluje.

Karamarko bi morao znati da u Hrvatskoj, nažalost, lisice na rukama nisu dokaz ničije ispravnosti. Legendarni zapovjednici vukovarske obrane, od generala Dedakovića, Starog Jastreba nadalje, završili su po dolasku u Zagreb ne samo s lisicama na rukama nego u podrumima hrvatske tajne policije odakle su izašli jedva živi, modri od premlaćivanja. Veljko Džakula – to je nesporno - sudjelovao je u srpskoj pobuni devedesetih. U zapadnoj Slavoniji bio je jedan od njenih čelnika. Nakon što je akcijom Bljesak taj dio Hrvatske vraćen pod kontrolu Zagreba Džakula je uhapšen. Ali nikad ga se nije teretilo za zločine. Odukom hrvatske vlasti sudjelovanje u pobuni je abolirano. Samo za počinitelje zločina nema oprosta. Upravo zato jer je u ratu bio na suprotnoj strani Džakulin dolazak na proslavu Oluje ima tako snažno simboličko značenje. Njegova nazočnost u Kninu šalje poruku da Srbi koji su sudjelovali u pobuni priznaju legitimnost Oluje. Što s hrvatske strane uključuje obavezu da se s pijetetom prisjeti dosad redovito prešućenih srpskih žrtava, kako je predsjednik Josipović jučer i najavio. Hrvatska i srpska strana istine o Oluji vjerojatno nikad ne mogu biti identične, ali država mora biti toliko integrirajuća da uvažava iskustva oba etniciteta i uključuje sve svoje građane.

Svojim napadom na Džakulu, možda još više na one koji su ga pozvali, Karamarko pokazuje da ne razumije logiku moderne građanske države, koju su njegovi prethodnici na čelu HDZ-a uspjeli apsolvirati. Prema njegovom spominjanju hrvatskih lisica na srpskim pobunjenicima, što je svojevrsno vraćanje u logiku rata, Sanaderov Hristos se rodi apsolutno je, politički, državnički i civilizacijski, superioran.