Koga muze ministar Jakovina
Prolijevanje mlijeka vrlo je ružno. Zgrozila me slika koju sam vidio. Nije korektno bacati mlijeko u situaciji kad građani Hrvatske često nisu u stanju kupiti osnovne namirnice – tako je ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina komentirao prosvjede seljaka koji su odlučili ne isporučivati mlijeko nego ga dijele građanima ili rasipaju po njivama. Ministar tvrdi da je riječ o „demonstraciji sile“. Svoju izjavu na Hrvatskom radiju okončao je pozivom „Idemo raditi!“
Jakovina se u svom, problemima nabijenom sektoru nije najbolje snašao. Kad su proljetos traktori okupirali prometnice, upozoravajući na neodrživo stanje u proizvodnji mlijeka, danima ih je ignorirao. Prosvjedi su razbijeni, maknuti s ceste, ali problem nije riješen. Samo je eskalirao. Farme se gase, krave šalju na klanje, broj goveda rapidno smanjuje. Ministar ne reagira. Ništa od tih dramatičnih podataka nije ga uspjelo pokrenuti. Nije reagirao ni kad su prije nekoliko dana mljekari ponovno krenuli u prosvjede. Glavna mu je okupacija bilo serviranje podataka o slabom odazivu. Javnost je pokušao uvjeriti kako obustava isporuke mlijeka nije tako masovna kako to seljaci tvrde. Dramu na farmama je minorizirao, stanje na tržištu - unatoč prosvjedima – proglasio stabilnim.
Jakovina mljekare sada optužuje da su socijalno neosjetljivi jer prolijevaju mlijeko dok su ga drugi željni. Ali proizvođači mlijeka ne mogu biti odgovorni što su njihovi proizvodi nekima u državi postali luksuz. Pogotovo kad na njima ne zgrću blago, nego gomilaju gubitke. Hrvatska sirotinja odgovornost je Vlade. Kao što su odgovornost Vlade i uvjeti proizvodnje hrane. Nisu prosvjedi mljekara demonstracija sile, nego prije demonstracija očaja. Seljaci bacaju ono što su sami proizveli, što bez velike muke nitko ne čini. Vrhunac je neukusa kad ih Jakovina poziva neka idu raditi. Mljekarstvo je težak posao u kojem nema predaha. Oni rade svakog dana, non-stop. Za razliku od ministra, koji tek treba pokazati da nešto radi.