Bilo bi poštenije da Andrej Plenković, kao što je to učinio Janez Janša, izađe u lijeni ponedjeljak pred javnost i kaže da je gotova epidemija u Hrvatskoj. Jer baš kao i u Sloveniji, ta odluka neće biti vezana uz javnozdravstvene i znanstvene argumente, već će biti sirova politička odluka koju u 14 sati neće prenijeti Vili iz Zagreba, već Björn iz Norrköpinga. Välkommen Svenskar. Doviđenja, korona
'Epidemija koronavirusa u Sloveniji je gotova', piše ljubljansko Delo o zaključcima kasnonoćne dopisne sjednice slovenske vlade u četvrtak 14. svibnja 2020. U nastavku kratke vijesti navode se riječi premijera Janeza Janše koji, osim što naglašava da je u Sloveniji borba protiv virusa bila najuspješnija u Europskoj uniji, navodi da se ovom odlukom obustavljaju sve interventne zakonske mjere kojima se podupiralo slovensko gospodarstvo i radnici ugroženi krizom. Nastavlja on da Sloveniji slijedi recesija, a možda i ekonomska depresija. Da je sjednica održana u petak, vlada bi morala isplatiti naknade za sljedeći mjesec. Ovako je epidemija koronavirusa u nama najbližoj državi završila baš u dosadni četvrtak. U Sloveniji globalne ugroze od četvrtka nema, kod nas je i dalje tu. Naizgled.
Vlada Andreja Plenkovića približila se proglašenju kraja pandemije još nekoliko dana ranije i to s dvije važne odluke – otvaranjem granica turistima i raspisivanjem izbora. Nakon strogih mjera, kojih smo se svi u Hrvatskoj mjesecima dosljedno pridržavali, odluka da se turistima omogući bezuvjetan ulazak u Hrvatsku mnoge je iznenadila. Posebno je iznenađujuće to što se hrvatska Vlada odlučila za najliberalniji mogući režim i to na način da poslije dolaska na npr. otok Cres nisu potrebne mjere samoizolacije niti epidemiološko praćenje kontakata. Vlasti su otišle toliko daleko da za umirovljenike iz Linza više nije važan ni pandemijski zaštitni asortiman od maski preko dezinficijensa do rukavica. Za njihovog kućnog ljubimca nije preporučeno čišćenje šapa nakon šetnje uz more – pekinezer Florian je porijeklom svojih vlasnika izuzet od tih savjeta Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Iz ekonomske perspektive odluka o otvaranju granica turistima je razumljiva jer svaki euro i kuna u proračunu trenutno znače puno. Ovako nagla liberalizacija u potpunosti je suprotna svim dosadašnjim porukama i uputama, a način i brzina kojom je to učinjeno mogli bi predstavljati značajan problem u slučaju drugog pandemijskog vala u Hrvatskoj. Do prije 10 dana bili smo 'u ratu s virusom' pod vodstvom predsjednika Vlade, uz savjete o tome da varikinom peremo kućne ljubimce i čistimo konzerve graha na balkonima nakon velikih kupovina. Što se dogodilo u 10 dana da nam je sada prihvatljivo da iz Stockholma slijeće avion pun švedskih turista željnih Jadrana, a koje nećemo ni pitati kašlju li i kolika im je temperatura. Kako sljedeći put objasniti ljudima da ne diraju kvake u stubištima i da ne smiju trčati po nasipu jer predstavljaju posebno snažan izvor zaraze? Kako objasniti mladima da se ne bi smjeli dotaknuti kad oni koji će doći iz Nizozemske to smiju?
Da Andrej Plenković smatra da je Hrvatska pobijedila 'u ratu s virusom', pokazuje i odluka da se što prije raspišu izbori. Epidemija nije najsretnije okružje za izborni proces, ako ni zbog čega drugoga onda zbog narušavanja ustavnog prava svakog građana da sudjeluje u demokratskom procesu. U situaciji u kojoj se od nekih građana Hrvatske zahtijeva samoizolacija ishitrenom i neopreznom može se činiti organizacija izbora na kojima se ljudi tiskaju na izbornim mjestima, a neki do njih ne mogu ni doći.
Iz političke perspektive ona je u potpunosti razumljiva jer se temelji na procjeni percepcije glasača da je vlast vješto vodila državu u krizi. U samom početku Hrvatska je vrlo uspješno primijenila represivan biomedicinski pristup u borbi protiv virusa. Militarizacija cijelog postupka, od spominjanja rata, nevidljivog i smrtonosnog protivnika do redovnog nacionalnog izvještavanja stožera u 14 sati, pomno je razrađen psihološki okvir upravljanja kriznom situacijom. Ideja o raspisivanju izbora dok je dojam o ponašanju u krizi i dalje pozitivan, a recesija ili depresija, koju spominje Janša, vidljiva samo nekima - jasna je iz perspektive vladajućih. Ipak, ona krije i veliku opasnost, a to je da je teško od represivnog prijeći na liberalan model upravljanja situacijom.
Ljudi pamte svaku riječ onih koji su svakodnevno govorili o zaštiti njihovih života. Ne zanima njih ni stranačka pripadnost pojedinih ljudi u različitim stožerima niti kome su davali podršku u predsjedničkim kampanjama. Jedino što ih zanima jest - mogu li im i dalje vjerovati? U trenutku u kojem se otvore granice momačkim zabavama norveških mladoženja riječi Alemke Markotić ili Krunoslava Capaka više ne znače mnogo. Svaka njihova nova rečenica ugroza je stručnom integritetu i povjerenju koje su stekli u javnosti. Kao i mnogo puta do sada, politika će iskoristiti stručnjake i znanstvenike kao smokvin list, a oni bi to trebali prepoznati i natjerati političare da preuzmu odgovornost za svoje odluke. Osim ukoliko sami nisu političari, a u tom slučaju ne mogu očekivati da će im javnost vjerovati u budućnosti.
Stoga bi poštenije bilo da Andrej Plenković, kao što je to učinio Janez Janša, izađe u lijeni ponedjeljak pred javnost i kaže da je gotova epidemija u Hrvatskoj. Jer, baš kao i u Sloveniji, ta odluka neće biti vezana uz javnozdravstvene i znanstvene argumente, već će biti isključivo politička. Sirova politička odluka koju ovog ponedjeljka u 14 sati neće prenijeti Vili iz Zagreba, već Björn iz Norrköpinga. Välkommen Svenskar. Doviđenja, korona.