Iako situacija s korištenjem fondova EU u Hrvatskoj nije idealna, Grčićev je tim ipak napravio velike pomake koji su nam omogućili da započnemo s korištenjem Europskih strukturnih i investicijskih fondova, stoga bi njihovi nasljednici svakako trebali nastaviti tamo gdje je ova ekipa stala, ali i podići letvicu za nekoliko nivoa. To se posebno odnosi na neka od sljedećih pitanja.

Kadrovi. Tu smo jako deficitarni pa bi potpuno neinteligentan potez bio rastjerati sve one koji su dosad radili u sustavu jer spadaju u suprotnu političku opciju ili istu, ali je 'došlo vrijeme za nova lica'. Ljudi koji su radili u sustavu EU fondova u posljednje tri i pol godine naučili su mnogo i idejni su začetnici jednog novog sustava. Taj sustav nije idealan i ima mnogo mana, ali je sustav koji trenutačno koristimo i na kojega su se korisnici polako počeli navikavati. Dakle, novajlije bi trebale pronaći način da zadrže stručni kadar koji je dosad radio na pitanju ESI fondova bez obzira na političku pripadnost, ali i naći metodu po kojoj bi se stimuliralo one najbolje i tako zadržalo u sustavu jer je odljev kvalitetnog kadra vrlo velik i otežava funkcioniranje sustava koji je ionako kompliciran i trom.

Akreditacija. Ona bi nam, kada je u pitanju ova financijska perspektiva, prilično dobro došla pa bi nova garnitura trebala učiniti sve što može da se prvo posloži IT sustav, institucije i ljudi kako bismo konačno mogli potpisivati ugovore za ovu perspektivu.

MIS sustav. Tko kog je izmislio informacijski sustav za ESI fondove koji smo koristili dosad, trebao bi ozbiljno razmisliti zbog koga je sustav osmišljen i s kojim ciljem jer ovo što smo dosad gledali je, u najmanju ruku, smijurija. Svakako je potrebno napraviti bolje, preglednije i pristupačnije rješenje koje će, između ostaloga, ponuditi opciju e-prijave projekata. Dakle, papirima treba reći zbogom.

Procedure. Čestitam svim europskim i hrvatskim birokratima koji su omogućili da imamo nekoliko paralelnih sustava koji su potpuno različiti u svojim kriterijima prihvatljivosti, načinima prijave, evaluacije i provedbe. U sljedećem mandatu bilo bi dobro proanalizirati što se to zaista događa, preurediti pravila i procedure, izbjeći paralelne sustave i svakako pojednostaviti način prijave kako bi oni korisnici koji zaista imali dobre projekte i došli do sredstava.

Evaluacija projekata. Zbog mnogo paralelnih sustava, imamo i hrpetine različitih dokumenata koje prijavitelji trebaju pripremiti pa je potrebno i mnogo evaluatora koji za svoj posao dobivaju mizerne novce. Bilo bi dobro razmisliti o profesionalizaciji evaluatorskoga kadra ili barem podizanju naknada kako bi poboljšali kvalitetu vrednovanja i kako bi se prijavitelji mogli koncentrirati na svoje projekte, a ne na to kako da zadovolje nečije obijesne kriterije.

I za kraj. Pred novom je Vladom veliki izazov vrijedan gotovo 12 milijardi eura. Taj izazov ne znači samo pričanje o fondovima EU i tome kako ćemo ih maksimalno iskoristiti, nego mnogo rada, truda i projekata koje još uvijek nemamo u onoj mjeri u kojoj bismo željeli i trebali imati.

Ne smije se zaboraviti niti na cijeli niz nepotrebnih i birokratiziranih procedura koje prate infrastrukturna ulaganja, kao što su rješavanje imovinsko-pravnih pitanja i ishođenje dozvola, jer ipak su ovi projekti ti koji bi trebali stvoriti dodanu vrijednost i nova radna mjesta, a na njihovu se pripremu, upravo zbog gore navedenih procedura, jako mnogo čeka.

Tko god sjeo u vruću fotelju koja će upravljati ESI fondovima, suočit će se s mnogim izazovima i tu će biti jako važno dobro komunicirati sa svim zainteresiranim stranama kao što su korisnici, zaposlenici u sustavu i konzultanti. Onaj tko će dobro čuti kakve poruke stižu iz tih redova ima šansu napraviti dobar posao. Hoće li to zaista i htjeti, vidjet ćemo vrlo brzo…