Prava je šteta to što u prosincu 2015. nije profunkcionirala već dogovorena suradnja SDP-a predvođenog premijerom u odlasku Zoranom Milanovićem i tadašnjeg Mosta nezavisnih lista predvođenog potencijalnim premijerom Božom Petrovim. Iz današnje perspektive bila bi to prirodna koalicija. Toliko prirodna da bi danas djelovala krajnje sinkrono u borbi protiv najveće prirodne nepogode posljednjih desetljeća. Jer kada se čuju mišljenja aktualnog predsjednika Republike Zorana Milanovića i Mostovih saborskih zastupnika o pandemiji koronavirusne bolesti, gotovo nema razlika ni u sadržaju ni u stilu.

Sve je toliko ujednačeno da se ponekad čini da je šef države Miro Bulj te Zoran Milanović gradonačelnik Sinja, a ne obrnuto. Uz ponešto različit vokabular, uvjetovan drukčijim akademskim i profesionalnim iskustvima, Zoran Milanović i Miro Bulj usklađeno govore protiv uporabe EU digitalnih covid potvrda u svojim radnim sredinama. Milanović ih unatoč važećim odlukama ne želi primjenjivati na svoje suradnike u Uredu predsjednika Republike Hrvatske, a Miro Bulj ondje gdje god sežu njegove ovlasti gradonačelnika središnjeg mjesta Cetinske krajine.

Da je moguće, njih bi dvojica slobodno mogla biti alkar i njegov momak na sljedećoj Sinjskoj alki. Nije važno tko bi u tom slučaju bio na konju. Za svoje istomišljenike – od Mosta sve čvršće usidrenog desnije od HDZ-a do tonućeg SDP-a, trenutačno bez ikakvog sidra i kapetana – uvijek pogađaju 'u sridu', posebice kada je riječ o suprotstavljanju aktualnoj Vladi i premijeru Andreju Plenkoviću.

Pandemijom u nova savezništva

Iako je Most na predsjedničkim izborima podržao Miroslava Škoru, napokon dajući do znanja na kojem se dijelu političkog spektra nalazi, razvojem situacije upravo je u Zoranu Milanoviću dobio svog autentičnog predsjednika države. To je svakomu jasno osim politički nevještom Peđi Grbinu i njegovim sljedbenicima u SDP-u, kojima je sve teže braniti ono što govori i radi njihov kandidat na prošlim predsjedničkim izborima. Jesu li i oni protiv aktualnih pravila korištenja EU digitalnih covid potvrda kao i Zoran Milanović ili su uz ono što promiču Vlada i Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske? Dođe li do realizacije Mostove referendumske inicijative o ukidanju ovih potvrda, hoće li SDP imati razumijevanja za njihovo nekorištenje u Uredu predsjednika ili će biti na strani Mostovih neistomišljenika? Tako bi se uskoro mogle oformiti dvije strane političke i društvene arene zbog covid potvrda, pri čemu bi se u svakoj mogli naći i neki do jučer teško zamislivi saveznici. Kao što Božo Petrov nije ni mogao zamisliti u zenitu svoga političkog uspjeha 2015. da će mu u ne tako dalekoj budućnosti puno bliži biti bivši predsjednik SDP-a nego bilo koji predsjednik HDZ-a. Tomislava Karamarka Most je rušio već nakon nekoliko mjeseci vlasti, a Andrej Plenković srušio je, također nakon nekoliko mjeseci, svoju inačicu suradnje s Mostom. Pandemija je pritom dovela do novih savezništava.

Prema najavama, Mostova referendumska inicijativa ne ide samo prema ukidanju aktualnog modela obvezujućeg korištenja covid potvrda u državnim i javnim službama, nego i prema ograničavanju ovlasti Stožera civilne zaštite, kojemu se zamjera parapolitičko uzurpiranje zakona. Kako će u konačnici glasiti referendumsko pitanje i hoće li proći test ustavnosti, znat će se ubrzo. Nedavna referendumska inicijativa o zaštiti kune kao novčane jedinice u Hrvatskoj doživjela je neuspjeh jer organizatori nisu uspjeli prikupiti dovoljan broj potpisa birača, odnosno deset posto od njihova ukupnog birača. Neuspjeh inicijative ne čudi s obzirom na to da joj je prvo lice bio Marko Milanović Litre, predsjednik organizacijskog odbora i saborski zastupnik Hrvatskih suverenista koji nije uspio prikupiti ni više od devetnaest glasova za svoj mandat u Hrvatskom saboru na izborima 2020. A inicijativu nije podržao nijedan iole utjecajniji akter u društvu. Uostalom, malo tko od njih ne priželjkuje eure u što većim količinama, osobito transferirane od države. Međutim covid potvrde nešto su drugo te bi nova referendumska inicijativa, budu li njeni organizatori dovoljno spretni, mogla dovesti do drukčijeg rezultata. Barem kada je posrijedi prikupljanje potpisa.

Utjecajnih im glasova u politici i društvu ne nedostaje. Marko Milanović Litre ipak nije na razini svog prezimenjaka na čelu države dok bi se ovdje dobrim dijelom odlučivalo o povjerenju Vladi i premijeru Plenkoviću, odnosno o novoj ocjeni njihove dosadašnje uloge u borbi protiv širenja koronavirusne bolesti. Prvu su ocjenu birači dali na srpanjskim izborima 2020., kada su Vlada, premijer, Stožer i HDZ trijumfirali nad svojim suparnicima upravo zahvaljujući dojmu da je Hrvatska na početku pandemije izvojevala dovoljno uvjerljivu pobjedu. No od tada je prošlo godinu i pol te se puno toga promijenilo nagore, osobito tijekom ovojesenskoga četvrtog vala širenja zaraze. Hrvatska je po nizu parametara među najteže pogođenim zemljama u Europi i svijetu, od tjednog prosjeka broja potvrđenih slučajeva bolesti covid-19 do tjednog prosjeka dnevnog broja preminulih. Istodobno, Hrvatska u Europskoj uniji zaostaje i kada se radi o postotku cijepljenog stanovništva, što u spoju s presporo uvođenim protuepidemijskim mjerama te sada već poslovičnom nedosljednošću u njihovoj primjeni svakodnevno odnosi nove žrtve, sve više naprežući domaći zdravstveni sustav i njegove djelatnike. Most je zasigurno u pravu kada kritizira ovakav rad Stožera, ali ono što predlaže stranka Bože Petrova, inače liječnika po struci, teško može pripomoći poboljšanju situacije u zemlji. Kada pritom Mostovi saborski zastupnici Nikola Grmoja i Marin Miletić počnu govoriti o medicini, jasno je da uopće ne znaju o čemu govore, od načina prijenosa virusa do oblika testiranja. Političari doista mogu govoriti i raditi svašta, poglavito u svoju korist, ali liječnici te ostalo medicinsko i zdravstveno osoblje to ne mogu.

Dovoljno za uspjeh na referendumu?

Čak i kada bi se na referendumu odbacila uporaba covid potvrda, država bi morala poduzeti mjere protiv daljnjeg širenja zaraze. Stoga je prof. dr. Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, u pravu kada tvrdi da bi uspjeh Mostove referendumske inicijative, paradoksalno, doveo do zakonski obvezujućeg cijepljenja. Za to je potrebno dopuniti samo jedan članak Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Ako je njime imunizacija obvezna protiv tuberkuloze, difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, ospica, zaušnjaka i virusne žutice tipa B, zašto ne bi bila i protiv koronavirusne bolesti, one koja već gotovo dvije godine paralizira Hrvatsku i svijet?

Covid potvrda jamči da je njezin nositelj cijepljen, negativan na testu ili da je prebolio covid-19. Iako i cijepljeni mogu prenositi virus, ta je mogućnost značajno manja od one za necijepljene, pri čemu cijepljenje u značajno manjoj mjeri dovodi do težih oblika bolesti u slučaju infekcije, a to u konačnici štiti zdravlje i živote te znatno rasterećuje zdravstveni sustav. I dok Zoran Milanović, koji je svojedobno koronavirusnu bolest usporedio s karijesom, u svom uredu ne traži potvrde, a restriktivnije mjere poput onih u Austriji uspoređuje s 1930-ima, Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije vidi problem i u testiranju, zalažući se samo za ono neinvazivno. Dosad su crkvene vlasti rijetko bile u nesuglasju s HDZ-om, još od prvih demokratskih višestranačkih izbora 1990., te se stječe dojam da Mostova inicijativa ima barem načelnu podršku prvog čovjeka države i prvih ljudi Crkve u Hrvatskoj s cijelim dijapazonom između njih.

Ipak, je li to dovoljno za uspjeh na referendumu? Za potpise možda. S druge strane na državnom se referendumu, prema članku 87. Ustava Republike Hrvatske, odlučuje većinom birača koji su mu pristupili, pri čemu se u odnosu na lokalni referendum ne traži uvjet da na njega izađe većina upisanih birača. Danak je to promjenama Ustava iz 2010., kada je, zbog bojazni da na referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji neće izaći većina birača, omogućena apsurdna situacija u kojoj je za odluku na državnom referendumu potreban odaziv makar jednog birača. Iskoristili su to inicijatori referenduma o ustavnoj definiciji braka 2013., a mogao bi i Most. Dođe li do referenduma, na njemu će odlučivati oni koji budu motiviraniji na izlazak. Zoran Milanović možda ostane kod kuće, ali Miro Bulj neće. Ovo je njegova trka. Barem u jedan.