Tko bi rekao da će se hrvatska oporba naći pred vratima vlastite renesanse. Upravo u trenutku u kojem se ionako slab SDP raspolovio na dva još slabija saborska kluba, a Domovinski pokret nekoć Miroslava Škore u novim se ispitivanjima javnoga mnijenja učvrstio ispod zakonskog izbornog praga, govornicu Hrvatskog sabora zajednički su zauzeli predstavnici većine oporbenih stranaka. I to uz stihove 'Božanstvene komedije' velikana talijanske književnosti Dantea Alighierija, remek-djela nastaloga na razdjelnici srednjeg vijeka i renesanse. Kapitalno djelo matične i svjetske književnosti nadahnulo je Mostova neovisnog zastupnika Ninu Raspudića na citiranje nekoliko Danteovih stihova iz prvoga pjevanja 'Pakla', u kojem veliki pjesnik upravo kreće na svoje duhovno putovanje praćeno snažnim slikama i metaforama religijskoga konteksta. I dok su se svi nazočni mogli uvjeriti u to kako zvuče talijanski jezik i Danteov genij u Raspudićevoj interpretaciji - dobro je da je, uz Mariju Selak Raspudić i Nikolu Grmoju kao inicijatora oporbenog okupljanja, najeksponiraniji Mostov zastupnik stao na prvom pjevanju 'Pakla'. Jer hrvatska politička situacija očito nije zašla dublje u pojedine krugove pakla u Danteovu epskom spjevu da bi se citirali stihovi, primjerice, o nasilju i prevari.

Usto, ovo bi moglo biti i prvo pjevanje kada je posrijedi zajedničko djelovanje hrvatske oporbe u parlamentu i šire. Hrvatska je oporba prvih godinu i nešto dana u aktualnom sazivu Sabora prije podsjećala na 'božanstvenu parodiju' nego li na 'Božanstvenu komediju', tako da je svako njezino povezivanje s Danteovom umjetničkom ostavštinom nezamisliv kompliment. Naravno, ne i za Dantea. I dok je njegov epohalni prikaz puta od ljudskih grijeha do božanske milosti, kojemu je Giovanni Boccaccio na izvorni naslov 'Komedija' dodao atribut 'božanstvena', već stoljećima prvorazredno nadahnuće mnogobrojnim naraštajima, hrvatska oporba zasad ima samo jedno nadahnuće, odnosno motiv zajedničkoga nastupa. To je, dakako, HDZ, koji je hrvatsko pravosuđe nakon godina parničenja proglasilo kazneno odgovornim u slučaju Fimi media, za što će stranka morati platiti višemilijunski iznos. HDZ-u je naime presuđeno plaćanje novčane kazne od 3,5 milijuna kuna te povrat još 14,6 milijuna kuna u državni proračun. S obzirom na to da se hrvatske političke stranke financiraju uglavnom iz državnoga proračuna te iz proračuna jedinica lokalne i regionalne samouprave, HDZ-ovu će kaznu u konačnici platiti hrvatski porezni obveznici. Isti oni koji i trpe štetu od ovakvih kaznenih djela. Ovakve se 'komedije' zasigurno ne bi dosjetio ni Dante Alighieri.

S Danteom ili bez njega, odnedavno zajedničkim akcijama sklona hrvatska oporba ipak ima težak zadatak ne bi li se u ovom izbornom ciklusu, odnosno razdoblju do sljedećih parlamentarnih izbora, ne samo odlučila na političku suradnju, nego i nametnula kao relevantna alternativa HDZ-u. HDZ je na prošlim izborima za zastupnike u Hrvatski sabor, održanima u srpnju 2020., ostvario najbolji ishod kada je posrijedi broj mandata još od 2007., a u postocima (37,26 posto u prvih deset izbornih jedinica) najbolji rezultat još od 1990-ih, ostvarivši i najveću prednost u odnosu na drugoplasiranu političku opciju također od (po)ratnih 1990-ih. Premda s minimalnom apsolutnom većinom u parlamentu temeljem koalicije s manjim liberalnim strankama i SDSS-om, koju je u međuvremenu povećao HSU-ovac Silvano Hrelja, HDZ je baš zbog razjedinjenosti i ideološke heterogenosti oporbe, koja se od prvoga dana novoga saziva Sabora dodatno usitnjava, čvrsto na vlasti. Stranka Andreja Plenkovića više nema nikakve potrebe za 'žetončićima' ili dramatičnim promjenama koalicijskih partnera iz prethodnoga mandata. Suočena s de facto HDZ-ovim monopolom u upravljanju političkim procesima, oporba je dosad velikim dijelom djelovala nemoćno, bez pravih ideja, lidera i postupanja.

K tome, jedan je njezin dio u Hrvatskom saboru 'oporba oporbi' i ujedno HDZ-ov partner kad god zatreba, osobito na lokalnoj razini, poput Hrvatskih suverenista u Gradskom vijeću Šibenika i Skupštini Šibensko-kninske županije. Suverenista nije bilo ni oko saborske govornice u trenutku spomenutoga prosvjeda niti će ih biti u sličnim akcijama. Pritom ni Domovinski pokret kao cjelina, ili ono što je od njega ostalo nakon gubitka imena i mandata Miroslava Škore, ne jamči jasno oporbeno djelovanje. Stoga kakvu-takvu oporbenu jezgru osim Mosta čine zastupnici izabrani s liste platforme Možemo!, socijaldemokrati iz dva kluba te zastupnice Centra i Glasa. Jesu li ove političke stranke uopće pripravne i dalje koordinirano djelovati u Hrvatskom saboru te usuglasiti minimum zajedničkih ciljeva kojima bi se predstavile i etablirale kao potencijalno nova vlast nakon također usklađenoga nastupa na sljedećim parlamentarnim izborima? Na onim još uvijek aktualnim za njihove je liste zbrojeno glasalo više od 43 posto birača, ali puki zbroj ne jamči ni njihovu spremnost na suradnju, baš kao ni spremnost birača da apriorno podrže takvu opciju. U današnjoj situaciji, u kojoj, primjerice, na razini Splita ne postoji mogućnost zajedničkoga rada između Centra i SDP-a, teško je zamisliti izvediv dogovor koji bi istodobno uključio SDP i njegove dojučerašnje članove, Most, Možemo!, Centar, Glas i Radničku frontu.

Pogled unutar hrvatskih granica i izvan njih daje ništa manje šaroliku, ali zato ostvarivu sliku. Prvi je primjer iz spomenute Šibensko-kninske županije, a drugi iz susjedne Mađarske, s ključnim zajedničkim točkama. Tako je u Šibensko-kninskoj županiji na ovogodišnjim regionalnim izborima prvi put od ustrojstva županije 1993. HDZ izgubio vlast koju je preuzela ujedinjena oporba, osim Hrvatskih suverenista, koji su uz HDZ nova županijska oporba. Dotadašnjega je šibensko-kninskog župana iz redova HDZ-a Gorana Pauka u drugom krugu izbora uvjerljivo pobijedio kninski gradonačelnik, neovisni Marko Jelić, osvojivši više od 60 posto glasova birača. Većinu su pak u Županijskoj skupštini oformile lista primoštenskoga načelnika Stipe Petrine, koji je postao predsjednikom Skupštine, zatim Jelićeva lista te liste SDP-a i koalicije oko Mosta, kojima se pridružio i SDSS.

Gotovo trideset godina neosvojiva izborna utvrda HDZ-a, Šibensko-kninska županija od ovoga je proljeća primjer regionalne vlasti koju čine stranke širokog ideološkog spektra na čijem je čelu stranački neovisni političar. I dok HDZ čeka prvi trenutak da se poljulja ovako formirana vlast, Marko Jelić i svi koji ga podržavaju postaju primjerom koji bi mogao imati i nacionalnu inačicu.

Baš onakvu kakva se upravo oblikuje u Mađarskoj, koju sljedeće godine čekaju parlamentarni izbori na kojima tamošnji premijer, 'mađarski suverenist' Viktor Orbán računa na četvrtu uzastopnu pobjedu. Nakon što je njegova stranka Fidesz u koaliciji s Kršćanskom demokratskom narodnom strankom na izborima 2018. ponovno trijumfirala osvojivši gotovo 50 posto glasova birača, mađarska je oporba krenula u jedinom mogućem smjeru, a to je zajednički nastup na prvim sljedećim izborima. Dogovor je okupio šest ideološki posve različitih opcija, od desnoga Jobbika, preko centrističkoga pokreta Momentum i socijalista koji su se također razdvojili na Mađarsku socijalističku stranku i Demokratsku koaliciju, do dvije zelene stranke, Politika može biti drukčija i Dijalog za Mađarsku.

Usto, oporba je organizirala dvokružne izbore zajedničkoga premijerskog kandidata, na kojima je glasovima pozvanih birača pobijedio Péter Márki-Zay, neovisni gradonačelnik Vašrelja na jugoistoku zemlje. Upravo je on svojom pobjedom na lokalnim izborima 2018., i to zahvaljujući podršci ujedinjene oporbe, trasirao put sadašnjem modelu njezina izlaska na parlamentarne izbore osvojivši vlast u Vašrelju, u kojem je još od prvih demokratskih izbora nakon pada komunizma kontinuirano vladao Fidesz. Na ovim se oporbenim predizborima Márki-Zayu u drugom krugu suprotstavila Klára Dobrev iz Demokratske koalicije, ali se većina oporbenih birača ipak odlučila za konzervativnoga političara, utemeljitelja pokreta Mađarska sviju kao potencijalno uspješnijega protukandidata Viktoru Orbánu.

Za takve bi se predizbore mogla odlučiti i hrvatska oporba da je iole kreativnija te bi se u konačnici doznalo žele li birači neskloni HDZ-u kao premijera neku od čelnih osoba etabliranih stranaka ili pak nekoga poput Pétera Márki-Zaya i Marka Jelića. U međuvremenu HDZ može mirno gledati na okupljanja u Saboru i plaćati kazne jer u njegovu slučaju 'Božanstvena komedija' ostaje tek nepročitana lektira.