Država prepuštena slučaju je slučajna država - izjavio je premijer Zoran Milanović na nekoj sušom spaljenoj njivi za svog posjeta katastrofalnim vremenskim prilikama na koljena bačenoj Slavoniji. Svoja razmišljanja o utjecaju slučaja u državotvorlju šef Vlade dodatno je razradio tvrdeći da 'moramo prestati biti država slučajnost, da ljudi ovise doslovce o slučaju'.

Izjava o 'slučajnoj državi' premijerovim će kritičarima s desna poslužiti kao dokaz njegova relativiziranja hrvatske države. Premda je upravo suprotno: Milanovićeva se poruka može dešifrirati kao pledoaje za odgovorniji odnos prema državi. Kao zagovor uređene države kojom neće upravljati slučajnosti poput suše ili kiše. Premijer hoće reći da sudbina hrvatske poljoprivrede, pa time i mogućnosti da država samu sebe uspijeva prehraniti, ne smije ovisiti o ćudima neba, nego da nešto treba uraditi i na dosad posve zanemarenom sustavu navodnjavanja.

Ali, teško da se iz činjenice o neuređenosti hrvatske države može zaključivati bilo što o njenoj konstituciji. Žedne slavonske njive ne govore ništa o nastanku hrvatske države. Ali govore o onima koji su hrvatskom državom upravljali. Činjenica je da se države prepuštene slučaju mogu pretvoriti u države slučaj, Hrvatska je zaista u velikom broju aspekata postala primjer takvih procesa, ali iz toga nikako ne slijedi da se država Hrvatima slučajno dogodila. Možda je kvaka u tome da su slučajni bili oni koji su je vodili.