Da su se u političkoj karijeri Kolinde Grabar Kitarović okolnosti posložile nešto drukčije, danas je mogla biti glavnom tajnicom Ujedinjenih naroda. Trenutak je bio idealan. Nakon što se južnokorejski diplomat Ban Ki-moon približio završetku svog drugog mandata na čelu Tajništva Ujedinjenih naroda, najutjecajnija je svjetska organizacija prvi put u svojoj povijesti 2016. otvorila izbor glavnog tajnika UN-a kroz natjecateljski proces koji je privukao uglavnom zvučna imena s istoka Europe.

Naime red je došao upravo na istočnoeuropske članice organizacije, redom bivše socijalističke zemlje koje su, sukladno najavi, nakon Azije, Afrike, Južne Amerike i zapadne Europe trebale predložiti novo ime glavnog tajnika, odnosno glavne tajnice UN-a. K tome, računalo se na prvu ženu na toj dužnosti. Među predloženima našla se i bivša hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić, ali je ona odustala u ranoj fazi izbora zbog obeshrabrujućih reakcija na svoju kandidaturu. U konačnici je ipak izabran portugalski kandidat António Guterres ispred Irine Bokove iz Bugarske te Vuka Jeremića iz Srbije i Miroslava Lajčáka iz Slovačke. Istočni Europljani ponovno su preskočeni te će zasigurno trebati još pokoji mandat za njihov izbor u UN-u.

Iz današnje bi perspektive Kolinda Grabar Kitarović u toj utrci bila jednom od favoritkinja. Tomu treba dodati da joj je omiljeni film 'Dan nezavisnosti' jer, kako je iskreno objasnila u izbornoj kampanji, u njemu se cijela Zemlja ujedini protiv zajedničkog neprijatelja iz svemira. Savršen odgovor nesuđene glavne tajnice UN-a.

Međunarodna će karijera pričekati

S diplomatskim stažem, sa znanjem stranih jezika i odgovarajućim akademskim obrazovanjem te s dužnostima hrvatske ministrice vanjskih poslova i europskih integracija, veleposlanice Republike Hrvatske u SAD-u i pomoćnice glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju, hrvatska se šefica države na odlasku čini optimalnom kandidatkinjom za najviše dužnosti u međunarodnim organizacijama. Doda li se tomu da su iza nje i uspješni susreti s prvim ljudima SAD-a, Ruske Federacije i Francuske, teško je zamisliti to da Kolinda Grabar Kitarović već sada nema više obećavajućih ponuda za različite vanjskopolitičke angažmane. Uostalom, i sama je izjavila da posla u svijetu uvijek ima.

Napokon, jedna joj je od želja nakon odlaska iz Ureda predsjednice Republike brendiranje Hrvatske u inozemstvu. Nema bolje prigode za takvo što od obnašanja neke od dužnosti u međunarodnim organizacijama jer osobno radeći kvalitetan posao promiče se i zemlja iz koje se stiže. Ipak, bivša hrvatska predsjednica zasad ostaje u Hrvatskoj, na raspolaganju će imati ured i određeni broj službenika, a što se tiče posla i zarade, primat će još pola godine punu plaću te nakon toga pola godine polovicu dosadašnjih primanja. Međunarodna će karijera pričekati.

Čini se da Hrvatska dobiva prvu aktivnu 'postpredsjednicu' premda je potpuno nejasno čemu uopće služi institucija ureda bivših predsjednika države pokraj cijelog niza političara na dužnosti. A da se o primanjima 6+6, koja svi drugi ostali bez posla mogu samo sanjati, niti ne govori. Međutim ključno je pitanje što to može raditi bivša predsjednica ili bivši predsjednik, a da to nije ostvareno na samoj dužnosti.

Većina je hrvatskih birača na aktualnim predsjedničkim izborima ocijenila da Kolinda Grabar Kitarović svoju predsjedničku dužnost nije obnašala dovoljno dobro da joj se povjeri još jedan petogodišnji mandat. Ako bi u svom novom uredu nešto trebala detaljno analizirati, bivša bi predsjednica trebala razlučiti zašto je izgubila izbore, odnosno u čemu je sve griješila izgubivši povjerenje stečeno pobjedom na izborima 2015. Jer – teško može raditi na brendiranju Hrvatske u svijetu ako nije uspjela izbrendirati sebe na predsjedničkoj dužnosti i osobito u završnici izbora. Tim više jer je na svojoj strani imala niz veoma povoljnih okolnosti i, što je najvažnije, prilika za uspjeh.

Kolinda Grabar Kitarović te okolnosti i te prilike nije znala iskoristiti. Kada je pobijedila, imponiralo je to da je hrvatsko biračko tijelo na čelni položaj države izabralo političarku. Imponirala je i njezina karijera, iako je sada jasno da je više riječ o funkcijama i ključnim podržavateljima, a manje o sadržaju i rezultatima. Napokon, najavila je okupljanje unutar države i društva u borbi protiv krize i za razvoj zemlje. Kao prva žena na čelu hrvatske države, bila je nedovoljno aktivna u promicanju ravnopravnosti žena u društvu, a po potrebi je i kalkulirala, kao u slučaju Istanbulske konvencije. Kao što je mehanički obnašala dotadašnje dužnosti (sjeća li se netko njezinih izvornih inicijativa i poteza kao ministrice i veleposlanice?), tako je i dužnost predsjednice Republike svela na političku estradu i paradu. Njezina mnogobrojna putovanja po zemlji i inozemstvu više su djelovala kao veseli petogodišnji maturalac nego li kao osmišljeno ostvarivanje nacionalnih interesa u međunarodnim odnosima, što je bit vanjske politike i ujedno jedna od ustavnih dužnosti hrvatskog šefa države. Umjesto najavljenog okupljanja, od prvog je dana nizom poteza odbila gotovo polovicu biračkog tijela koje 2015. nije glasalo za nju. Kada je potkraj mandata odbila i dio desnice, više ni teoretski nije mogla računati na natpolovičnu podršku. Kada netko dobije izbore s 50,74 posto glasova birača kao Kolinda Grabar Kitarović 2015., onda je politički mudro, želi li se novi mandat, činiti sve kako se ne bi razočaralo vlastite birače te činiti sve kako bi se privukao dio skeptičnih birača.

Dugačka lista razočaranih

Kolinda Grabar Kitarović napravila je upravo suprotno. Razočarala je presudan dio sebi sklonih birača te animirala sve one koji su na čelu države željeli vidjeti bilo koga samo ne nju. Za takvo što dala im je mnogobrojne povode, a najvažniji je osjećaj, posebice posljednjih čudnih pola godine, da za funkciju predsjednice Republike jednostavno nije bila dovoljno sposobna. Birači više nisu htjeli da ih predstavlja ni u zemlji ni u inozemstvu, a to je formalni kraj predsjedničke dužnosti. Ideološke nedosljednosti, nedostatak odvažnosti, mijenjanje saveznika samo u svrhu ostanka na dužnosti, loši savjetnici, druženja s optuženicima i bjeguncima od hrvatskog pravosuđa, koketiranje s doslovce povijesnim utvarama te povremeno kardinalno neznanje, oblikovali su malo-pomalo imidž buduće gubitnice na predsjedničkim izborima poražene od 'najgoreg premijera u povijesti Hrvatske', kako su Kolinda Grabar Kitarović i njezin izborni stožer titulirali Zorana Milanovića. Ako je 'najgori hrvatski premijer' uspio pobijediti Kolindu Grabar Kitarović, nije li ona 'najgora hrvatska predsjednica od 1990.'?

Za takve je usporedbe još uvijek prerano, a Kolinda Grabar Kitarović kao bivša predsjednica možda uspije pokrenuti ono što nije u proteklih pet godina. Uspjeh bi bio da svojim iznadprosječnim ambicijama, marljivosti i sretnim okolnostima doda ključnu dozu političke mudrosti, analitičnosti i inkluzivnosti pomoću kojih bi sigurno ostala na dužnosti. Možda je na to nadahne sjećanje na vrhunac njezine političke karijere kada je u Moskvi slavila uspjeh hrvatskih nogometaša. U tim je trenucima uistinu djelovala kao na krovu svijeta. Šteta što baš tada nije razmišljala o temeljima jer samo temelji omogućuju da se na vrhu i ostane. Srećom, uvijek može pogledati snimku završnice iz Moskve i 'Dan nezavisnosti'.