Kakva se nevolja dogodila Mladenu Bajiću. Otvorio je HAC, zatalasao istragu, pohapsio srednju liniju osumnjičenika, taman su se zaiskrile sve naslovnice, i sve je izgledalo kao i obično. Jest da su svi, ali baš svi mediji konstatirali da se bliži glasanje o njegovom mandatu u Saboru, a i njegov izvještaj o radu za 2012. upravo je pred Saborom; jest da su svi spominjali tu sada već zabavnu koincidenciju između siline njegovih akcija i odlučivanja o njegovoj karijeri, ali on je nesalomljivo uspio ubrati ushit i HDZ-a, i to Šeksa osobno, i SDP-a, Kregara, na saborskom odboru na kojem se listalo njegovo izvješće. Ipak je otvorio HAC, ma pustite, nema to veze, kada i kako. Nek' je otvorio. Bolje ikad nego nikad… Zažamorilo je odobravanje.

A onda je na scenu kročio Mijat Stanić.

Tko će znati javnosti najbolje objasniti ono što se zbivalo u HAC-u? Mijat Stanić. Iz dana u dan taj dugogodišnji sindikalac u medijima strpljivo objašnjava tko je što i kako radio u HAC-u. Kad procure neke nove brojke, koga će se zvati nego Mijata Stanića. On to jedini zna objasniti. Kad se procjenjuje dokle će istraga doći, zove se Mijata Stanića.

Gorljivo, iskreno, a opet ozbiljno i kompetentno, sindikalac Mijat Stanić preuzeo je show Mladenu Bajiću.

Serija velikih hapšenja s malo službenih informacija i nešto uobičajeno puštenih, kontroliranih poluinformacija, iz pravosudnih krugova, dakle koje je vjerojatno odobrio DORH, ovaj put dobiva neuobičajeno mnogo dodatnih podataka, iz prve ruke, od sindikalca koji je promatrao, upozoravao, bilježio, dojavljivao medijima… godinama, mnogo, mnogo prije nego što je DORH išta učinio.

Mediji koji o HAC-u nisu ni zucnuli prije pet, šest godina ili su upravo objavljivali lijepe tekstove o tome kako je sve savršeno danas s radošću objavljuju strašna otkrića o kriminalu u tom razdoblju. Slučaj je zreo kao kruška. Može ga se udarati, razvaljivati, malo i nadodati, ta tko će sad kontrolirati baš svaki detalj. Ožeži. Raga je na izdisaju.

Mijat Stanić strpljivo hodočasti po medijima te je postao svojevrstan vodič kroz kriminal u HAC-u. Primjerice, iscuri podatak da je samo na dodatke ugovora za gradnju autocesta od 2005. do 2010. godine potrošeno oko 2,3 milijarde kuna. Tko će to znati prevesti javnosti, objasniti što se to i kako izvlačilo kroz dodatke ugovora? Mijat Stanić.

Na pitanje je li to tadašnji ministar i predsjednik skupštine HAC-a morao i mogao vidjeti, Mijat Stanić ima nedvosmislen odgovor - on Božidara Kalmetu stavlja na čelo udružene družine koja je izvlačila novac iz HAC-a. I čini to godinama. Od prvog trenutka, kada je upozoravao na kriminal u HAC-u, Mijat Stanić je upozoravao na zapovjednu liniju prema Kalmeti, ali tada je Kalmeta bio ministar prometa i vrlo utjecajan faktor u Sanaderovoj vladi i ta Mijatova teza probijala se samo u niskotiražnim poslovnim novinama koje nije kontrolirala politika.

Danas je Kalmeta opet 'samo' gradonačelnik, i to HDZ-ov, Karamarkov, u trenutku kada je DORH pokrenuo istragu protiv drugog iznimno važnog SDP-ovog gradonačelnika, Sabe, a Karamarko previše ljulja oko Vukovara i lexa Perković, dakle posve ogoljen i labaviji nego ikada.

Stanićeva 'istraga' o kriminalu iz Kalmetinog vremena konačno dobiva slobodan put u najjače medije.

Svi su sada iznenada toliko otvoreniji i slobodniji. Ministar Siniša Hajdaš Dončić, koji je u svom nastupnom intervjuu jedva bio spreman išta odgovoriti na pitanje o dosezima svog najpoznatijeg prethodnika, Božidara Kalmete, te je doslovno izgovorio, na novinarovo inzistiranje da ocijeni njegov rad i često spominjanje afera, rečenicu: 'Ne bih ništa htio komentirati o svojim prethodnicima', danas, osokoljen Bajićevom istragom, odgovara, vulgarno i nadmeno, da samo retardirana osoba ne bi vidjela što se zbiva u HAC-u. 'Smatrao bih da sam lagano retardiran da to ne vidim', odgovorio je na pitanje novinara bi li on da je bio na Kalmetinom mjestu vidio što se zbiva u HAC-u.

'Dakle svaki normalan čovjek morao je primijetiti što se događa u HAC-u i u tom trenutku trebao je reagirati', poentirao je Hajdaš Dončić.

A kako da to nije vidio Mladen Bajić?

Zar bi ministar Hajdaš Dončić htio reći da je i državni odvjetnik također lagano retardiran?

Unatoč tome što se u televizijskim emisijama Mijata Stanića najčešće prekida kad krene govoriti o tome da se mnogo toga znalo i moglo još mnogo prije, on uporno naglašava da Mladena Bajića smatra politički instrumentaliziranim i da ne vjeruje u domete njegovih istraga. Jer sve to ovisi o političkom dogovoru.

Mijat Stanić također nesmiljeno, kad ga već pozovu da (ponovno) govori o prošlosti, jer se to, eto, sada smije, koristi priliku da upozorava da nas se previše 'zatrpava prošlošću' da bi ova Vlada lakše disala.

Mijat Stanić, koji je eksplozivno emitiran u orbitu hrvatske medijske slave kao jedini dostupan tumač za pljačku u HAC-u, postao je tako mnogo više - postao je razoran svjedok Bajićeva nečinjenja, onoga što je sve Mladen Bajić već mogao učiniti, a nije. Postao je aktivist koji je doista nagnao ministra Hajdaša Dončića na djelovanje. Nakon Stanićevih pisama i upozoravanja da se događa nešto čudno u ARZ-u Hajdaš Dončić smjenjuje direktorsku ekipu. Reklo bi se hajdaševskim jezikom, u slučaju ARZ-a, upravo ga je Mijat Stanić izliječio od lagane retardacije.

Ali što sada?

Prijeti li mu opasnost da bude odbačen i pospremljen u prošlost, zajedno s aferom HAC i istragom, neovisno o tome dokle ona dođe?

Ili će uspjeti ostati dovoljno glasan, podsjećati na ono što je sve mogao učiniti Mladen Bajić, ali nije? Možda je Mladen Bajić mogao, osim retroaktivnog teatralnog razotkrivanja, djelovati i mnogo ranije, možda i presjeći lopovluk u začetku, ili barem u prvoj fazi razmaha?

Ne pretjerujmo. Mladen Bajić je više kao kroničar, kao povjesničar, koji onda post festum zabilježi što je tko i gdje krao.

A pred Mijatom Stanićem tek je sada pravi izazov - nova hrvatska zvijezda antikorupcijske borbe sada mora opstati u sadašnjosti. Ne smije se dati u suradnju s politikom i odvjetništvom, mora ostati sa strane, mora ostati ovako nesmiljen 'kontrolor' i ovih i svih budućih generacija političara i menadžera u cestogradnji. Pa i Mladena Bajića.

Samo da se Stanić nije umorio. Vidi se na njemu da je osvijestio da te ovdje najviše vole kad lupaš one iz prošlosti. Pa koristi svaku priliku kad ga pitaju o prošlosti da skrene i u sadašnjost.

Nije samo muka Božidaru Kalmeti od tog glasnog eksperta za cestogradnju.

I Mladen Bajić sigurno jedva čeka da se makne s pozornice, jer nikad ne znaš što će još… A i Hajdašu Dončiću već ide na živce to što pokušava govoriti o monetizaciji i ovom i onom.

Previše ga je bilo, dajte nekog novog, reći će jednog dana na televiziji.

Samo da Stanić i svi ostali potencijalni stanići nastave i dalje skupljati brojke i tablice i sumnjičavo ih preokretati. Zlu ne trebalo. Možda dosegnemo fazu u kojoj će neki kriminalni proces biti sasječen u nastajanju ili barem na pola puta. Da ne ostanemo samo na ovim Bajićevim programiranim arheološkim iskopinama političko-gospodarskog kriminala.