Većina građana negodovala je zbog novog vala zapošljavanja u državnoj službi, nazivajući ga novim valom uhljebljivanja i gomilanja državne uprave, što je djelomično točno, ali kada je provedba projekata financiranih iz fondova EU u pitanju, Hrvatskoj nikad dosta kompetentnih ljudi. Upravo je nedostatak sposobnih kadrova, moglo se u posljednje vrijeme čuti u kuloarima, problem koji muči ministra Mrsića, a sada je potpuno jasno da je isti odlučio barem djelomično ublažiti novim zapošljavanjem.

Međutim, pitanje je hoće li osobe koje Mrsić zaposli temeljem ovog natječaja biti dovoljno kompetentne da se odmah uhvate u koštac s prilično velikim brojem korisnika, novim pravilima igre i velikim brojem projekata preostalima u IPA-i koji će se provoditi do sredine 2016.

Još važnije pitanje je koliko dugo će oni koji su zaista sposobni ostati u sustavu, odnosno koliko će im trebati da prokljuve da su njihovi kolege koji rade kao konzultanti u privatnom sektoru znatno bolje plaćeni za vrlo sličnu razinu znanja, sposobnosti i odgovornosti?

Nije tajna da Hrvatskoj nedostaje stručnjaka sposobnih za pripremu i provedbu projekata financiranih iz EU fondova, kao i pripadajućih strateških i provedbenih dokumenata i sustava. Ovaj nedostatak očituje se na razini državne uprave, lokalne i područne samouprave, ali i velikog dijela korisnika. Kada to povežemo s nedostatkom jasnog strateškog okvira kao temelja za razvoj projekata, dobivamo vrlo nizak postotak iskorištenosti koji imamo u IPA programu i još lošije rezultate na terenu.

Sam sustav koji okružuje sektor EU fondova prilično je spor i trom, a ono malo službenika i uprava koje su sposobne odraditi posao, bivaju doslovno zatrpani projektima i natječajima pa uz nadljudske napore pokušavaju spasiti što se spasiti dade.

Drugi problem je onaj koji sam spomenula u jednom od ranijih paragrafa, a to je nedostatak stimulacije za rad u državnoj upravi na zahtjevnim poslovima koji se odnose na fondove EU koja bi takvim stručnjacima omogućila koliko-toliko pristojan život.

U usporedbi s europskim kolegama, čak su i hrvatski konzultanti sramotno malo plaćeni, a o njihovim kolegama u državnom sektoru da ne pričamo.

Upravo se zato tijekom posljednjih nekoliko godina država uprava suočava s odljevom sposobnih kadrova koji odlaze raditi u privatni sektor, a tako će vjerojatno biti i s dobrim dijelom osoba koje će Mrsić zaposliti ovim natječajem.

Pojedini kadrovi otvaraju vlastite tvrtke, neki odlaze raditi u tijela EU, dok se drugi zapošljavaju u inozemnim konzultantskim tvrtkama koje u RH imaju svoja predstavništva, a pretendiraju i na tržišta Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore itd.

Najveći paradoks kod ovih posljednjih je što će većina raditi na projektima koje iz IPA-e ili strukturnih fondova putem javnih nabava raspisuje država, ali će imati veće beneficije u odnosu na svoj dosadašnji posao. Drugim riječima, radit će poslove koje država ne može sama odraditi, a trebala bi, i bit će bolje plaćeni nego da taj isti posao rade kao državni službenici.

Kada govorim o beneficijama, govorim primarno o plaći jer je ona u ovom sektoru najveći motivator za promjenu karijere, uz nezaboravnu mogućnost da radite na različitim projektima, dok je u državnoj upravi vaše napredovanje u jednom trenutku zaustavljeno jer ste profesionalac, a ne član određene političke opcije.

I tu dolazimo do ključnog problema i ključnog razloga zbog kojeg će i ovaj natječaj za Mrsića (i njegove druge kolege ministre) biti samo privremeno rješenje, a taj je politička podobnost i negativna selekcija koja je izražena do te razine da ju je nepodnošljivo gledati nama koji radimo u privatnom sektoru i ne osjećamo direktan pritisak od strane političkih moćnika i nemoćnika. Onda možete zamisliti kakav je osjećaj raditi u državnoj upravi na vrlo odgovornoj poziciji, ali uz vrlo ograničenu mogućnost napredovanja jer niste pripadnik opcije koja je na vlasti ili, još gore, niste pripadnik bilo koje političke opcije.

I kad zbrojite dva i dva, zaključite da ste u državnoj upravi dosta naučili, da vas je ona na neki način školovala za vaše buduće konzulantsko zanimanje, ali vam nije ponudila razlog za ostanak, odlučite spakirati kofere i svoju sreću potražiti na tržištu.

To, naravno, nije problem za one koji će se javiti na ovaj natječaj. Ukoliko budu pametni, nešto će naučiti, uspostavit će važne kontakte i stvoriti preduvjete da dignu sidro kada zaključe da su od Ministarstva dobili ono što im je trebalo. I to je pošteno jer svatko brine za sebe.

U konačnici će Mrsićevo ministarstvo, ali i sva druga, odškolovati još jednu generaciju sposobnih kadrova, ali će i dalje bolovati od nedostatka kvalitetnih kadrova jer će ovi otići. Posljedično će projekti u strukturnim fondovima kasniti, iskorištenost će biti nezadovoljavajuća, sustav će biti spor i trom, a sve to zbog toga što niti jedna politička opcija dosad nije imala hrabrosti napraviti reformu državne uprave i stvoriti pretpostavke da oni koji stvarno rade dobiju adekvatnu stimulaciju i napreduju sukladno rezultatima svoga rada, a ne zato što pripadaju pravoj političkoj opciji.

Tako je u sustavu EU fondova, svim drugim sustavima i to je tipična hrvatska priča. Pitanje je samo koliko se političkih opcija mora promijeniti i koja od njih će shvatiti da će se povijest opet ponoviti ukoliko ne dođe do korjenitih promjena.