Je li i vama lagano frka od ovih internih izbora u HDZ-u? Nije valjda da ste nezainteresirani? To što niste član, pa čak ni simpatizer, kamoli glasač, to niti vas alibira niti vam daje pravo na ravnodušnost, jer HDZ će vam, baš kao i meni, utjecati na život sve do zadnjeg daha. Bez obzira na to vlada li, ili je u opoziciji. HDZ je u ova tri desetljeća, kombinirajući dvije doktrine kapilarnog djelovanja, onu crkvenu i onu komunističku, stvorio toliko moćnu i utjecajnu mrežu (u regionalnim razmjerima, naravno) da je reći kako vam je svejedno tko će mu biti na čelu otprilike isto kao da kažete da vam je svejedno hoće li vas večeras gripa srušiti u postelju.

Naučivši zanat od najvještijih, nahranivši se svinjskom glavom s tavana i napojivši misnim vinom, došao je tu da ostane, da vlada čak i kad nije na vlasti. Ustrojio je vlastiti sustav vrijednosti i svetinja pa ga nametnuo cijelom društvu, manje ili više komplicirajući život svakome tko ga javno ne ispovijeda. Stvorio je i strukturu više ili manje lažnih javnih oponenata kojima je glumljenje te uloge uglavnom sasvim ugodno: ne samo bezbolno, nego često i lukrativno.

Da, naravno, ima nas mnogo kojima je na neki perverzan način zabavno pratiti kako se sad, ususret svojim internim izborima, međusobno čerupaju, glože i glođu. Za pravo reći, dokaz je dobre očuvanosti mentalnog zdravlja, svemu unatoč, ako se smješkate promatrajući vanjske manifestacije unutarnje drame jednog, recimo, Petra Škorića. Postoji i stanoviti wellness-učinak slušanja njihovih nabrajanja tko je, kad i kako bio za Istanbulsku konvenciju, koaliciju s HNS-om, SDSS-om ili HSS-om.

Ljubitelji enigmatike također dolaze na svoje dok im analitičari u medijima iznose različite teorije o stvarnim razlozima neizglasavanja zagrebačkoga GUP-a i mogućim posljedicama na održivost saborske većine, kao i na osvetničko rešetanje kadrovske strukture u zagrebačkim gradskim firmama i službama. Mazohisti pak s nasladom iščekuju kojoj će se struji u HDZ-u uvijeno prikloniti Crkva u Hrvata…

Ali, ne smetnimo s uma da ni u čemu od toga ne bismo imali prilike uživati kad bi se hadezeovci svojim prljavim rubljem gađali isključivo 'u svoja četiri zida', unutar svojih stranačkih prostorija. Činjenica pak da svojim smrdljivim gaćama i čarapama, košuljama zaflekanima masnoćom i damskim ružem, plahtama neispunjenih imovinskih kartica i smotuljcima nevješto opranog novca svakodnevno zasipaju cijelu naciju, baš kao da svi imamo pravo glasati na njihovim unutarstranačkim izborima – ta nam činjenica govori kako su oni i više nego svjesni dominacije svoje klike (čak i ovako posvađane) nad cjelokupnim društvom. Bahati stav 'Hrvatska, to smo mi' izbija iz svake njihove rečenice, iz svake zatajene nekretnine i iz svakog razvučenog sudskog procesa, uključujući čak i ovaj u kojemu Ivo Sanader nastoji iznova dokazati da je njemu nedužnome cijelu aferu 'Fimi media' smjestio – HDZ.

Zato, dok guštajte, nemojte ipak da vam bude sasvim svejedno tko će biti sljedeći predsjednik HDZ-a. Pobijedi li Kovač, mislite li da će on i njegovi dopustiti Plenkoviću da ostane premijer do kraja mandata? Pobijedi li pak Plenković, jeste li sigurni da neće biti novih Penavinih mitinga ili nekih srodnih 'događanja naroda'? Tko god da pobijedi, to se neće odraziti samo na HDZ, nego i na cijelo hrvatsko društvo, ma koliko mi to ne htjeli. Jedan prika kaže mi da bi najbolja varijanta možda bila da sad stranku preuzme Kovač, pa da potom HDZ izgubi na parlametarnim izborima. Zaboravio je pritom da odmah nakon ovih izbora za predsjednika i uže vodstvo stranke slijede izbori i u HDZ-ovim temeljnim ograncima i ostalim strukturama na nižim razinama, a ta će ekipa zacijelo u visokom postotku biti na strani novog mudrog vođe. I ne treba sumnjati da će, ukoliko parlamentarni izbori na vlast izbace SDP-ovu koaliciju, diljem zemlje slogan 'Oba su pala, oba će pasti' biti ponovo razvijan na spontanim okupljanjima tvrdih domoljuba i da će Ured bivše predsjednice biti periodično izmještan u šatore po svim županijama. A pobijedi li HDZ-ova koalicija s Kovačem kao premijerom, svako ministarstvo bit će šator za sebe.

Ukratko, guštajte još ovih par tjedana u mirisu prljavog rublja, a onda, hmmm… Možda je najbolje da parafraziram jednog druga, već višekratno spomenutog u ovoj kampanji: živimo kao da nikad neće biti bolje, ali spremajmo se kao da će sutra biti još gore.