Institut međuizbora je istovremeno velika snaga i velika slabost američkog političkog sustava. Izvorno je zamišljen kako bi se postigla asinkronost izbornih ciklusa i time veća međusobna kontrola institucija. Vremenska nepodudarnost trajanja mandata članova gornjeg i donjeg doma Kongresa te predsjednika Sjedinjenih Država, znači i da se smanjuju šanse za situacije u kojoj će jedna stranka kontrolirati sve tri institucije, već će različite većine u domovima Kongresa proizvoditi različite protuteže i ravnoteže naspram predsjednikove administracije. Međuizbori predstavljaju međuzbroj, tj. rezime polovice predsjedničkog mandata te njihov ishod obično značajno utječe na manevarski prostor, a time i na uspješnost, odnosno neuspješnost, ostatka mandata i šanse za reizbor.

Također, prije dvjesto godina, bojazan ustavopisaca i zakonodavaca u ranim godinama američke republike bila je da će se izabrani predstavnici osiliti na vlasti ako predugo budu obnašali javnu dužnost. Stoga je mandat članova Zastupničkoga doma, tj. donjeg doma Kongresa, tek dvije godine, umjesto uobičajenih četiri ili pet godina koliko traju sazivi predstavničkih tijela diljem svijeta.

Međutim, tako kratki mandat znači da su zastupnici gotovo cijelo vrijeme usredotočeni na prikupljanje financijskih sredstava za iduću kampanju. Posljedica toga jest da im je važnije stvoriti pretpostavke za reizbor privlačenjem ključnih donatora, nego li uložiti trud i političku pozornost u dugoročnije promišljanje javnih politika.

Gubitak plave vertikale

Demokrati u međuizbore koji se održavaju idućeg utorka (premda, zahvaljujući ranom glasovanju, zapravo već neko vrijeme traju) ulaze s kontrolom nad Bijelom kućom i oba doma na Capitol Hillu. Dok u Zastupničkom domu imaju tanku prednost od osam mandata (s time da su trenutno tri od ukupno 438 mjesta ispražnjena, tj. nepopunjena zbog toga što je jedna zastupnica preminula, a dvoje zastupnika je dalo ostavku zbog odlaska, odnosno kandidiranja za drugu, nespojivu dužnost), u Senatu postoji plava većina samo zahvaljujući činjenici da prema Ustavu potpredsjednica Kamala Harris ima odlučujući, 51. glas u situaciji kada su stranke izjednačene u broju mandata. Međutim, u dosadašnje dvije godine od općih izbora 2020. nekoliko je demokratskih senatora odbijalo glasovati u skladu sa svojim klubom, a i nije postignuta dostatna većina za izmjenu poslovnika kojim bi se dokinulo korištenje filibustera, tj. instituta neprekinutog senatorskog javljanja za riječ u svrhu usporavanja zakonodavnog procesa te de facto sprječavanja donošenja odluka koje su republikancima neprihvatljive.

Projekcije rezultata na temelju gotovo svakodnevnih predizbornih anketa (mnoštvo provedenih anketa, kao i jednostavan, binarni ishod svojstven dvostranačkom sustavu omogućuju puno veću pouzdanost predviđanja izbornog raspleta) upućuju na to kako su demokrati u blagoj prednosti u utrci za većinu u Senatu (pobjeđuju u 51 od 100 simulacija rezultata), dok su republikanci u značajnoj prednosti u utrci za većinu u Zastupničkom domu (pobjeđuju u čak 81 od 100 simulacija rezultata). Treba podsjetiti da se svake dvije godine bira cijeli Zastupnički dom, dok se sva dvije godine bira po trećina senatora. Od 34 mjesta u Senatu koja se imaju popuniti idućeg tjedna, 21 trenutno drže članovi Republikanske, a 14 članovi Demokratske stranke.

Posebno su napete utrke za senatorska mjesta u Nevadi, Arizoni i Pennsylvaniji. U Pennsylvaniji se natječu demokrat John Fetterman za kojeg, zbog moždanog udara kojeg je nedavno preživio, neki sumnjaju da je fizički sposoban obnašati dužnost, te republikanski kandidat Mehmet Oz, televizijskim gledateljima poznatiji kao šoumen-liječnik Dr. Oz.

Općenito valja reći kako kampanja za ovogodišnje izbore predstavlja nastavak polarizacije američkog društva i politike i proliferaciju cijelog niza kandidata koji se natječu biti što žešći i neobičniji i što više podilaziti ekstremnijim segmentima biračkih tijela svojih stranaka, dok se prostor za umjerenjake i političare koji su sposobni djelovati onkraj stranačkih granica bitno sužava.

Širenje područja borbe

Nakon što je konzervativna većina u Vrhovnome sudu srušila presudu u slučaju Roe protiv Wadea i time dokinula zajamčeni pristup prekidu trudnoće na saveznoj razini, niz saveznih država je donio zakone kojima se značajno ograničava ili potpuno onemogućava izvođenje abortusa, a upravo je to pitanje jedno od ključnih u mnogim saveznim državama u kojima se idućeg tjedna biraju i guverneri (ukupno 36 država). Pored toga, ovoga tjedna kreće saslušanje pred Vrhovnim sudom o opravdanosti korištenja rasnih kriterija pri upisu na elitna sveučilišta poput Harvarda i Chapel Hilla u Sjevernoj Karolini. Treba primijetiti kako ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da većina građana podupire napore da se studentska populacija učini raznolikijom, ali istovremeno osporava afirmativnu akciju kada ona znači da se brucoši upisuju jedni nauštrb drugih prvenstveno temeljem svojeg rasnog identiteta. Općenito, rušenje presude u slučaju Roe protiv Wade osokolilo je, mahom republikanske, osporavatelje niza političkih rješenja, što znači da ćemo u skorije vrijeme svjedočiti novim procesima pred Vrhovnim sudom te novoj rundi u sve polariziranijem kulturnom ratu u Americi.

Najnapetije guvernerske utrke su one u Oregonu, Nevadi i Wisconsinu. U demokratskoj utvrdi Oregonu ove godine imamo trojni sraz triju kandidatkinja, demokratkinje Tine Kotek, republikanke Christine Drazan te neovisne Betsy Johnson, što otvara šanse za pobjedu republikanke i značajan pomak u ovoj saveznoj državi na Zapadnoj obali koja slovi za izrazito liberalne u društvenom smislu i lijeve u ekonomskom.

Budući da se na glasačkim listićima za međuizbore počesto nalaze i pučke referendumske inicijative, ove godine se u sedam saveznih država, mahom onih crvenih, na jugu zemlje, nalazi i prijedlog da se i formalno, putem intervencija u ustave saveznih država, dokinu zadnji preostatci ropstva. Naime, radi se o tome da zatvorenici u tim saveznim državama prema važećim propisima rade za izrazito niske naknade, mahom kao posuđena radna snaga privatnim poslodavcima, a u nekim slučajevima uopće ne primaju novčanu kompenzaciju, što ih de facto čini usporedivima s nekadašnjim robovima. Dok pobornici ukidanja takvih praksi naglašavaju to kao odlučujući korak u postizanju rasne pravde i suočavanja s naslijeđem ropstva, osporavatelji prijedloga ističu da bi moglo doći do urušavanja održivosti zatvorskog sustava.

Što s Ukrajinom?

Gubitak većine u Zastupničkom domu značit će dodatno slabljenje Bidenove administracije, s time da je predsjednikova popularnost već dulje vrijeme na niskim granama. Osim mogućnosti blokiranja ambicioznih planova Bijele kuće u pogledu zdravstva, školstva i obnove javne infrastrukture, postavlja se pitanje u kojoj mjeri će novi odnos snaga u Kongresu utjecati na opseg vojne pomoći Ukrajini. Naime, premda je Kijev značajnu financijsku i vojnu podršku dobio od Britanaca, Poljaka i Balta, visina pomoći iz Washingtona može se dramatično odraziti na daljnji tijek rata i ukrajinske napore u oslobođenju okupiranih područja na jugu i jugoistoku zemlje.