Izabrana je kao prva žena na demokratskim predsjedničkim izborima ne samo u svojoj zemlji nego i u tom dijelu kontinenta. Do dolaska na mjesto šefice države imala je dugogodišnju uspješnu političku karijeru profilirajući se unutar svoje konzervativne stranke, a čim je preuzela najvišu političku dužnost u zemlji postala je uvjerljivo najpopularnijom političarkom u svim ispitivanjima javnog mnijenja.

Prepoznali su je i izvan granica domovine te se, prema Forbesovu tradicionalnom izboru, našla na godišnjem popisu najmoćnijih žena u svijetu. Međutim, malo-pomalo počela se mijenjati što su osjetili i sami građani uskraćujući joj sve više u anketama svoje povjerenje. Otkrilo se da joj u njezinu savjetničkom timu netko zlorabi povjerenje te joj stvara sve veći jaz prema ostatku političkog vodstva zemlje te građanima. Institucije su napokon reagirale i potvrdile sumnje. Predsjednica je bila pod pogubnim utjecajem jedne osobe iz svoje najbliže okoline koja je bliskost s njom koristila za vlastiti probitak i planiranje budućnosti. Ta je osoba uskoro uhićena zbog teškog kršenja zakona, a sama je šefica države smijenjena odlukom Ustavnog suda i kažnjena zatvorom.

I dok bi netko pomislio da je navedeni tijek događaja vezan uz jugoistok Europe u neposrednoj budućnosti, riječ je o nedavnoj prošlosti na istoku Azije. Konkretno u Južnoj Koreji. Naime, tamošnja se bivša predsjednica Park Geun-hye našla 2016. u zasigurno najvećem političkom skandalu u zemlji otkako je Južna Koreja postala višestranačkom demokracijom. Doznalo se da je njezina bliska prijateljica Choi Soon-sil godinama zlorabila predsjedničino povjerenje dolazeći do ključnih informacija i koresteći ih za osobno bogaćenje. Sve labilnija Park Geun-hye svojoj je najbližoj suradnici odavala državne tajne te je u potpunosti počela ovisiti o njezinim savjetima, od unutarnjih prilika i odnosa sa Sjevernom Korejom do svakodnevnih rituala poput izbora torbica.

Choi Soon-sil čiji je otac bio karizmatični šaman s lakoćom je upravljala šeficom južnokorejske države te se obogatila utječući na odluke pojedinih kompanija. Ovaj je bizarni odnos koji je u konačnici ugrozio i nacionalnu sigurnost Južne Koreje, razotkriven u četvrtoj godini mandata Park Geun-hye. Nakon postupka izglasavanja nepovjerenja u nacionalnom parlamentu, Ustavni sud Južne Koreje smijenio je Park Geun-hye s predsjedničke dužnosti, a ona se sama ubrzo našla na izdržavanju višegodišnje zatvorske kazne, baš kao i njezina kobna savjetnica.

Eto, savjetnici šefova država uistinu mogu biti prijetnjom nacionalnoj sigurnosti samo što im u konsolidiranim demokracijama i – bivšim autokracijama – nitko u slastičarnicama ne prijeti da će se u njih zabiti autom nego u takvim slučajevima institucije rade i – odrade svoj posao.

U Hrvatskoj je situacija drukčija. Puno zapadnije od Južne Koreje bivši savjetnici i dalje aktualne šefice države tvrde da im obavještajci prijete smrću ugroze li na bilo koji način bivšu šeficu i sigurnost zemlje na čijem je ona čelu. To smo doznali od Mate Radeljića koji je donedavno bio savjetnik za unutarnju politiku predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović. Prema Radeljićevim tvrdnjama, šef kabineta ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) priprijetio mu je u jednoj zagrebačkoj slastičarnici poznatoj po tortama da se u njega može, bude li kompromitirao predsjedničin položaj i nacionalnu sigurnost, zabiti autom. Nismo doznali o kojoj je klasi automobila riječ ni uz koje se torte na ovakav način diskutiralo, ali je skandal, ravan onom južnokorejskom, da se na spomenute riječi dosad nije reagiralo institucionalno. Ili Mate Radeljić govori istinu te bi netko službeno trebao ispitati prijetnje smrću, ili iznosi neistine te u tom slučaju sam krši zakon.

Ovakva situacija samo potvrđuje koliko je Hrvatska ozbiljna u funkcioniranju svojih državnih institucija. Dok se netko ne sjeti po dužnosti ispitati sve okolnosti posljednjega političkog skandala u Hrvatskoj u ionako skandaloznoj 2018., sve je očitije da ishodom aktualne godine najzadovoljniji može biti predsjednik Vlade Andrej Plenković jer je Radeljićevim odlaskom zaokružio svoju dominaciju na političkom polju zemlje. Ne zbog toga što je Mate Radeljić na bilo koji način bio bitan za hrvatsku politiku jer nije, nego zbog činjenice da mu Kolinda Grabar Kitarović sada više ni u nijansama ne ugrožava primat u nadzoru nad političkim kretanjima.

Predsjednica Republike, ne dođe li do dramatičnog obrata, samo želi još jedan mandat na čelu države te joj je u tome kudikamo bitnija makar mlaka podrška premijera i njegove stranke, nego li vatreno navijanje predstavnika onog dijela političkog i društvenog spektra kojima se isključivo folklorno dodvoravala. Jer – njoj ideologija ionako nije presudna. Uostalom, to je i potvrdila u svom blagdanskom intervjuu osporavajući vlastitu ulogu na čelu desnice te općenito priklanjanje šefa države bilo kojem ideološkom miljeu. Nije sporno da šef države u hrvatskom modelu političkog sustava treba djelovati uravnoteženo, odnosno, kako to normira i Ustav, brinuti za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.

To pak ne znači da šef države treba djelovati bez ideologije koja ga politički oblikuje. Ili, još gore, bezidejno. Uostalom, jedno je vulgarizacija ideologije u cilju svađalaštva, a drugo njezino shvaćanje kao temelja za koherentno političko djelovanje sukladno pojedinim vrijednostima i slici društva za koju se zalaže. Mada se može činiti da je Kolinda Grabar Kitarović dosad djelovala kao liderica desnog krila HDZ-a i sličnih opcija u politici i društvu, predsjednica Republike manje-više je spretno odglumila tu ulogu pri čemu su joj doista pomagali određeni formalni i neformalni savjetnici. Sada kada joj više njihove usluge ne trebaju jer je na predsjedničkim izborima ne čeka netko poput Ive Josipovića, a Vladu ne vodi netko poput Zorana Milanovića, njezin izborni profil treba biti drukčiji. Doduše, nije jasno što je to kvalificiralo Matu Radeljića da joj uopće bude višegodišnji savjetnik za unutarnju politiku. Obrazovanje i radni rezultati? Izvrsno poznavanje hrvatske politike i politike općenito? Stručne analize niza političkih događaja? Kvalitetni odnosi s ključnim akterima domaće politike? Možda joj je on kao Choi Soon-sil savjetovao koju torbicu kada treba izabrati?

Upravo na primjeru izbora svojih savjetnika i njihova odlaska, a da se o svemu ostalom – od političkih ideja i komunikacije do konkretnih inicijativa u zemlji i inozemstvu – niti ne govori, hrvatska predsjednica pokazuje da je za makar solidno obnašanje najviše političke dužnosti u državi potrebno puno više od puke ambicije i sretnih okolnosti. Naime, pojavit će se ambiciozniji i sposobniji, a sreća je u politici, kao i drugdje, ograničeni resurs. Zato recentna afera unosi barem malo neizvjesnosti u predsjedničke izbore 2019. Jer je za aktivne političare najvažnije ono po čemu će ih zadnje veže. Kolinda Grabar Kitarović ima otprilike godinu dana za odgovor na to pitanje. Pritom nacionalnu sigurnost i prosperitet u politici ne ugrožavaju loši savjetnici nego njihovi loši šefovi.