U svijetu u kojem je sve više lažnih vijesti, sve je više i organizacija koje provjeravaju točnost podataka na internetu. Jedna od njih, Full Fact iz Londona, predstavila je ovaj tjedan novinarima Guardiana pilot-projekt softvera za provjeru istinitosti, nazvan kolokvijalno 'bullshit detector'. Iako program trenutno barata s tek nekoliko tisuća ručno unesenih činjenica, uspio je uživo pratiti raspravu u britanskom parlamentu i u realnom vremenu uhvatiti zastupnike kako iznose netočne podatke. 'To je kao da tijelu dajemo imunitet', rekao je voditelj projekta Mevan Babakar iz udruge Full Fact: 'Sve je više pogrešnih informacija u svijetu, a mi se ne možemo boriti protiv njih.' 

Jedva čekam da to dođe u Hrvatsku. Zamislite zabave: gledate Sabor, zastupnici trkeljaju, a u kutu ekrana svaki se čas pali crvena lampica i signalizira 'laž!', laž!', 'laž!'

I onda će ministri, župani i vijećnici stati pred kamere, pa zaustiti da su povukli milijune iz europskih fondova, smanjili nezaposlenost i povećali broj noćenja, ali će zastati, pogledati na sve strane je li uključen negdje izdajnički skener te skromno, ponizno i iskreno reći golu istinu.

Kako divan stroj...

'Kakav divan stroj', pomislio sam, 'moram pisati kumu u London da mi to odmah kupi i pošalje čim prođe testiranje.'

Ali onda sam shvatio da mi neće biti od koristi u Hrvatskoj jer će biti našopan britanskim podacima i da će mi trebati domaća verzija s domaćim činjenicama i statistikama. Pa sam se jako ohladio.

Jer tko će napuniti taj divan uređaj istinom kod nas? Nemam nikakve sumnje da će HDZ imati svoje vlastite detektore laži, SDP svoje, a nevladine udruge svoje. I svaki medij, svaki portal, svaka televizija, imat će vlastiti fundus onoga što se zove Big Data, činjenica od kojih se sastoji njihov svijet – što znači da se neće ništa promijeniti.

A i ne moram pisati kumu, sigurno će taj divan detektor biti na prodaju i na eBayu. Naime, inicijalnih 500.000 dolara udruzi Full Fact dali su baš utemeljitelj eBaya Pierre Omidyar i sveprisutni George Soros, iz čega možemo zaključiti da se uređaj neće osobito koristiti u Mađarskoj.

Detektor medijske laži bit će sjajan masovni proizvod, a ujedno sredstvo za usmjeravanje svijeta. Jer taj pilot-projekt zasad provjerava puke činjenice, ali će kad-tad s činjenica prijeći na njihovo strukturiranje, što znači da će vremenom oblikovati znanje svojih korisnika. A to će biti u skladu s nazorima onih koji su stroj programirali i napunili informacijama.

Vrli novi svijet tako dobiva dvosjekli mač: pomoć novinarima da kontroliraju laži, ali i pomoć vlastima da kontroliraju misli. Ideja da vam kompjutor kaže da ne smijete govoriti to što govorite može vam se činiti dalekom i smiješnom, ali u Australiji se ovog tjedna dogodilo nešto slično.

Louise Kennedy, veterinarka rođena u Irskoj, udana i zaposlena u Australiji, zatražila je trajni boravak ondje. Kao i svi imigranti, bila je poslana na ispit iz pisanog i govornog znanja engleskog. Ispit je, po ocjeni računala što je analiziralo podatke – pala.

Pazite, engleski joj je materinji jezik. I sveučilišno je obrazovana.

Ja si ne mogu pomoći, i opet sam zamislio takav stroj u Hrvatskoj. On bi testirao sportaše, političare, manekenke, komentatore, biznismene i ostalu našu tzv. javnost pa im izdavao dozvole da javno govore – ili bi im, u slučaju nemuštosti, te dozvole uskraćivao… Ali to bi nas maštanje daleko odvelo pa da se vratimo na temu.

Alati za falsificiranje stvarnosti   

A u temu ulazi projekt Sveučilišta u Washingtonu, predstavljen prije dva tjedna. Govor Baracka Obame iz jedne prigode ubačen je u njegovu snimku s drugog mjesta – ali tako da mu je lice animirano u skladu s prvim govorom te se čini da ga je i izgovorio na drugom mjestu.

Taj projekt samo je dio razvoja alata za falsificiranje stvarnosti: na Stanfordu mogu ubacivati vaše riječi u govor osobe na videu u realnom vremenu; Sveučilište u Birminghamu u Alabami može preuzeti vaš glas s YouTubea i sintetizirati vaš govor dovoljno dobro da prevari uređaje koje kontrolirate riječima, recimo mobitel; kanadska startup tvrtka Lyrebird preuzima glasove poznatih glumaca ili likova iz kompjutorskih igara te tvrdi da može snimiti audio knjige koje zvuče kao da ih baš oni čitaju.

Ukratko, računala mogu proizvesti naše audio ili videosnimke po želji, a mi to više ne možemo razlikovati od autentičnih. S druge strane, mogu nas proglasiti neadekvatnim govornicima vlastitog jezika, ili čak mogu proglasiti da je neadekvatno ono što govorimo.

Je li samo meni nekako hladno ovog vrućeg dana u kolovozu?

*Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.