U situaciji u kojoj se neuspješno bori s posljedicama pandemije populistički potezi poput pooštrenja ionako rigidnoga zakona o pobačaju u Poljskoj služe tome da se fokus odmakne od neuspjeha vlasti. Izazvalo je to nove prosvjede, osobe kojima politika nikada nije bila strast odjednom su se našle na hladnim ulicama uz rame svojih sugrađanki i sugrađana. 'Poljska je pakao za žene', energično odjekuje Krakovom, Varšavom i Vroclavom, a s druge strane nalaze se duge cijevi policije i hrabri muškarci iz navijačkih skupina
Gdanjsk je jedan od istinskih europskih bisera. Grad nevjerojatne ljepote i bogate povijesti, u kojem je od 2014. smješten Europski centar solidarnosti, u čast radnika brodogradilišta koji su 1980. pod vodstvom Lecha Walese krenuli u uspješno rušenje komunističkog režima. Impresivno je to zdanje, smješteno u središtu bivšeg industrijskog kompleksa, u kojem je lako uroniti u povijest Poljske. Dane radničke borbe i sloge, progresivnih ideja i prije svega solidarnosti.
Godine 2016., u vrijeme u kojem je vlada ultrakonzervativne stranke Pravo i pravda (PiS) moćnog Jaroslawa Kaczynskog pokušala u potpunosti kriminalizirati abortus, ulice su ispunile žene u crnom u borbi za svoja prava, a solidarno su im se pridružili mnogi muškarci. Pokušao je Jaroslaw s prijateljima i 2018., ali opet neuspješno. Na pritisak odozdo vlada je odgovorila povlačenjem. To je značilo da Poljska neće pooštriti jedan od ionako najstrožih europskih zakona o prekidu trudnoće koji dopušta legalan medicinski zahvat ukoliko je žena silovana, ukoliko joj je trudnoćom ugrožen život te u slučaju da je plod nepovratno oštećen.
Tome je bilo tako sve do 20. listopada 2020. i odluke ustavnoga suda kojim je ovaj treći slučaj proglašen neustavnim. Konkretno to znači da nije moguće prekinuti trudnoću ukoliko je npr. plodu utvrđen Edwardsov sindrom što nastaje zbog suvišnog 18. kromosoma te se događa kod jednog od 6000 živorođene djece. Više od 50 posto djece s tim genetskim poremećajem umire u prvom tjednu života, a prvi rođendan doživi tek svako deseto dijete. Braniti pravo na život takve djece nužno treba biti mogućnost svake žene, ali isto tako izbor mora postojati i u obrnutom slučaju. Psihološke posljedice poroda ili prekida svake, a naročito ovakve trudnoće među najsnažnijim su i najsloženijim ljudskim reakcijama. To je odluka žene, a ni u kojem slučaju o tome ne bi trebali odlučivati država i/ili crkva, kao što je to slučaj u Poljskoj.
Pogreška koju će platiti karijerom
Nekoliko je razloga za to što se vladajuća stranka upravo sada odlučila za ovaj korak. U situaciji u kojoj se neuspješno bori s posljedicama pandemije populistički potezi poput ovoga služe tome da se fokus odmakne od neuspjeha vlasti. Trik je to koji su odavno usavršili i hrvatski političari. Drugi je razlog jačanje krajnje desne grupacije pod nazivom Konfederacija, a koja svojim radikalnim stavovima čini Kaczynskog neuvjerljivim za taj dio političkog spektra.
U pokušaju da se dodvori interesima različitih ekstremnih pozicija te Katoličke crkve, čiji je utjecaj, naročito u ruralnim dijelovima, i dalje vrlo snažan, stvarni je lider Poljske učinio veliku pogrešku koja će ga stajati karijere. Većina poljskih građanki i građana ne podržava dodatne restrikcije ionako strogog zakona. To ne znači da su za liberalizaciju pobačaja, već samo da ne pristaju na dodatno ograničavanje prava žena.
Postoji nešto duboko nesolidarno i nehumano u tome da ne omogućuješ pravo izbora ženi kad nosi plod za kojeg je gotovo sigurno da neće preživjeti. Nema tu ničega posebno uzvišenoga jer je i osobama u crkvenim krugovima jasno da u tom procesu možeš uništiti mnogo života. Politika, međutim, ne bira. Naročito ona muška, za koju je maternica isključivo inkubator, a žena manje vrijedno biće.
Solidarnost pobjeđuje
I u duboko podijeljenim društvima neke se granice ne prelaze. Odluka ustavnog suda izazvala je nove prosvjede, ovaj put još snažnije i radikalnije. Osobe kojima politika nikada nije bila strast odjednom su se našle na hladnim ulicama uz rame svojih sugrađanki i sugrađana. 'Poljska je pakao za žene', energično odjekuje Krakovom, Varšavom i Vroclavom, a s druge strane nalaze se duge cijevi policije i hrabri muškarci iz navijačkih skupina. U najboljoj maniri komunističkog režima, protiv kojeg su se toliko borili, nakon 40 godina guše opravdanu pobunu protiv gaženja ljudskih prava. Kad uskoro policija krene ispaljivati gumene metke u nečije bake, majke, supruge, partnerice i kćeri, prisjetite se da ste tu pjesmu već jednom čuli i da ona ima izgledan kraj:
Gdanjsk 2020. Jaroslaw nije shvatio da se 'dva puta ne šalju tenkovi na žene'.
Gdanjsk 2021. Jaroslawa više nema na političkom spektru. Solidarnost pobjeđuje.