Ponukan osobnim iskustvom susreta s djecom koja u centru Zagreba govore youtuberski hibrid hrvatskog, srpskog i engleskog jezika, Boris Jokić u novom komentaru za tportal analizira fenomen utjecaja YouTubea na svakodnevicu roditelja i djece. Jasno je da je generacijski jaz u eri društvenih mreža sve dublji, no osnovni mehanizam koji društvo i obitelj mogu i moraju primijeniti da bi se on smanjio jest iskreni razgovor s djecom i mladim ljudima o njihovim odabirima, interesima i željama, smatra tportalov komentator
'Striček, čiji ste vi ćale?', rečenica je koju mi je prošlog tjedna na dječjem rođendanu u samom centru Zagreba uputio osmogodišnjak odjeven u sako i leptir-mašnu. U prvi sam mah pomislio da nisam dobro čuo pa sam ga zamolio da ponovi. 'ĆALE! Čiji si ćale?', radoznalo je uzviknuo jureći u sobu nakon što ga je jedan od uzvanika ljubazno pozvao na igru. 'Ej bre, đukelo, come here da se igramo žmurke!'
vezane vijesti
Obitelj je to koja je bila 'perjanica hrvatstva' prije Drugog svjetskog rata, pa dio 'crvene buržoazije' za vrijeme bivše Jugoslavije te naposljetku aktivan i ugledan dio 'poštene hrvatske tranzicije', kako gospodarske, tako i one vrijednosne. U građanskom stanu visokih stropova jedan kraj drugog nalaze se komadi bidermajer namještaja naslijeđenog od prabake i onog najmodernijeg, skandinavskog, dok na zidovima životni prostor dijele Josip Račić i Julije Knifer, u biblioteci… 'Ne mogu to više trpjeti. Jednostavno ne mogu. Za ovim su stolom sjedili Krleža, Francek, Gotovac, a on samo govori 'ćale', 'džukela', 'bre'… Prokleti internet!', rekla je mama, da ne kažem - keva.
Nakon rođendana pitao sam osmogodišnjeg sina o čemu se tu zapravo radi i odakle na rođendanu u centru Zagreba 'keva' i 'ćale'? Objasnio mi je da je trenutno među njegovim vršnjacima rođenim 2010. godine izrazito popularna parodija crtića Peppa Pig koja se zove Peppa Đukela. U toj parodiji, koja ne dolazi iz Srbije, već iz Hrvatske, koriste se brojni izrazi na srpskom i engleskom. Hibridan je to jezik koji ne odgovara nijednom nacionalnom kanonu. Većini nas ta parodija, ako joj ikada posvetimo i trenutak života, bit će priglupa, zatupljujuća, nepotrebna i štetna. Neće nam biti smiješna svinja koja laje, ćaletove uvrede kćeri džukeli, niti rečenica 'čokolada je najbolji izvor vitamina'. Jedini je problem u takvom stavu to što smo svi mi jako davno imali osam godina i ne znamo što nam je bilo smiješno. Možda baš nešto slično.
Dio je to sadržaja koji se nalazi na YouTubeu - najčešće korištenoj društvenoj mreži djece osnovnoškolske dobi. Ploveći rijekama i rukavcima tog nepreglednog sustava videosadržaja, većina će njih vrlo brzo probiti granice koje postavljaju obiteljska pravila i norme te nacionalni kulturni kanoni. U tom organiziranom kaosu rame uz rame nalaze se Leonard Cohen i MC Stojan, Josipa Lisac i Sandra Afrika, Snoopy i Peppa Đukela, filmovi Federica Fellinija i najnoviji videoradovi hrvatskih youtuberica i youtubera. U tom demokratičnom okruženju teško je izravno i neizravno kontrolirati ponašanje ljudi, naročito djece osnovnoškolske dobi.
Posljedice situacije da ne postoje 'filtri' i autoriteti koji ukazuju na to što je dobro i kvalitetno, uz sve negativnosti, su i pozitivne. Istraživanjem možemo doći do onih sadržaja koje bi autoriteti odbacili iz različitih razloga. Svatko se od nas, pa i sama djeca, može putem vlastitog uratka izraziti i dobiti reakciju na taj svoj uradak. Forum je to na kojem svatko ima pravo iskazati svoje mišljenje i ukus te time prkositi ideji o kulturnoj vrijednosti.
'Meni je najspornije to što govore srpski jer mi u Zagrebu fakat nikad nismo tak' govorili', rekao je jedan od očeva tipkajući na mobitel. U tom željama i algoritmima vođenom okruženju, u kojem se koristi hibridni hrvatsko-englesko-srpski jezik, osim kanona nestaju granice sukoba njihovih roditelja. Nema tu možda previše pameti ni kulture, ali još je manje mržnje i neprihvaćanja. Ta činjenica posebno je mučna i opasna za one šovinističkog i nacionalističkog svjetonazora, jer je za njih od svih pupovaca, dežulovića, plenkovića, tomića opasniji Ćale iz Peppe Đukele. To je protivnik s kakvim se još nisu sreli i protiv kojeg nemaju baš nikakve šanse.
Generacijska iskustva ukazuju na to da smo uvelike u krivu ako smatramo da su odabiri i stavovi djece, youtubera, influencera i gamera, isključivo površna, neobrazovana i štetna. Sjetite se samo vlastite mladosti i ponašanja te osuda na koje ste nailazili od odraslih. Generacijski jaz u razumijevanju stvarnosti nije novost i postoji od antičkih vremena. Osnovni mehanizam koji društvo i obitelj mogu i moraju primijeniti da bi se taj jaz smanjio je iskreni razgovor s djecom i mladim ljudima o njihovim odabirima, interesima i željama. Da bude uspješan, taj razgovor ne smije biti vođen zgražanjem i osudama, već uvažavanjem interesa i ukazivanjem na to da postoji i nešto drugo, možda i bolje. U tom razgovoru nema 'žmurke', bez obzira tko je 'ćale', tko Peppa, tko 'keva', a tko…
