U posljednje vrijeme pitanje regulacije prekida trudnoće ponovno se našlo u središtu političkih i društvenih rasprava i prijepora. U razmaku od samo nekoliko dana u glavnome gradu održana su dva prosvjedno-zagovaračka skupa, svaki sa svojim različitim zahtjevima i idejama. U Saboru je pak SDP predložio novi zakon koji bi pravno uredio to pitanje te je, nakon maratonske sjednice, naposljetku odbijen na način da su premijerovoj stranci u pomoć u održavanju većine priskočile stranke desno od HDZ-a, Most i Domovinski pokret, upravo one političke opcije koje su i u prethodnom razdoblju ponajviše u javnosti stavljale naglasak na pitanje pobačaja.

Premda je odavno istekao rok u kojemu je, prema mišljenju Ustavnoga suda, bilo potrebno usvojiti novi zakon, čini se da Plenkovićeva vlada nije spremna, makar u ovome trenutku, baviti se tim pitanjem, možda i zbog onoga što se rubno manifestiralo tijekom saborske rasprave o SDP-ovom prijedlogu, a to je činjenica da unutar HDZ-a nije postignuto suglasje u kojem smjeru sama ta stranka želi ići s regulacijom pobačaja, tj. kakvo bi rješenje bilo prihvatljivo njenom vodstvu i članstvu, a da pritom ne naruši unutarstranačku koheziju.

Birački stavovi o pobačaju

Cilj nam ovdje nije baviti se pravnim, bioetičkim ili medicinskim meritumom ove teme, već je analizirati iz perspektive kretanja biračkih stavova. Naime Fakultet političkih znanosti u Zagrebu već tri desetljeća provodi u okviru istraživačke serije 'Hrvatske izborne studije' predizborne i postizborne terenske ankete na nacionalno reprezentativnom uzorku. Uz mnoštvo pitanja o političkim, ekonomskim i društvenim temama, ispitanicima se redovito postavlja pitanje o stavu o regulaciji abortusa. U istraživanjima od kraja 1999. (uoči izbora 2000.) pa sve do početka 2020. (uoči izbora 2020.) ovo je pitanje bilo jednako formulirano, s pripadajućim odgovorima, što omogućuje usporedbu kroz vrijeme. U ovom slijedu je i dodatna, poslijeizborna anketa, provedena 2018. godine po istoj metodologiji kao i ostale u nizu.

Usporedimo li odgovore koje su u posljednja dva desetljeća davali ispitanici i ispitanice, vidjet ćemo da su muškarci u nešto manjem postotku bili skloni permisivnoj poziciji o pobačaju od žena. Međutim i kod jednih i drugih tek se manji broj anketiranih bio opredijelio za opciju potpune zabrane abortusa. Struktura stavova i za muškarce i za žene poprilično je stabilna kroz vrijeme, uz jedan izuzetak – anketu provedenu 2016. godine. Naime radilo se o poslijeizbornom istraživanju, nakon parlamentarnih izbora 2015. godine, te je prema podatcima iz te ankete značajno porastao udio ispitanika koji preferiraju zabranu pobačaja osim u medicinski opravdanim slučajevima.

Što bi moglo objasniti značajnu promjenu društvenoga mnijenja naspram ankete iz 2012. godine? Odgovor vjerojatno leži u činjenici da su tijekom dugog i teškog puta pristupanja članstvu u Europskoj uniji mnoge političke i društvene teme bile zatomljene zbog viših ciljeva - saveza za Europu, u kojemu su složno sudjelovale glavne snage lijevog i desnog centra.

Međutim ulaskom u Uniju dolazi do stanovite repolitizacije, što je otvorilo čitav spektar društvenih i političkih tema. Pored toga, dolazi do europeizacije i internacionalizacije civilnoga društva te inozemne organizacijske i financijske podrške za zagovaračke koalicije različitih vrijednosnih predznaka. U zgusnutom razdoblju između ovih dviju anketa, 2012. i 2016. godine, imali smo referendum o definiciji braka, prijepore oko zdravstvenog odgoja te zakonsko reguliranje istospolnih zajednica. Skok u postotku ispitanika koji su se opredijelili za restriktivan pristup pitanju pobačaja 2016. godine mogao bi upućivati na uspjeh snažne mobilizacije, a nju su upravo u tom razdoblju provodile udruge i inicijative stavljajući naglasak na tu i srodne teme.

Čini se da u premijerovoj stranci ne postoji jasno suglasje o pitanju regulacije prekida trudnoće. Istodobno je predsjednik Sabora tijekom parlamentarne rasprave ustvrdio da se radi o temi koja dijeli društvo, stoga ta stranka ne želi brzati s novim zakonskim rješenjima. Što nam anketni podatci kazuju o vezi između biračkih preferencija prema najvećim strankama i stava o pobačaju?

Kod ispitanika koji su se izjasnili kao birači HDZ-a doista vidimo podijeljenost, a u većini vremenskih točaka obuhvaćenih ovim anketama nalazimo tek blagu natpolovičnu većinu onih birača te stranke koji preferiraju slobodno odlučivanje žena o tom pitanju. Značajan porast podrške zabrani, osim u medicinski opravdanim slučajevima, vidimo upravo u već spomenutom razdoblju, što je evidentirano rezultatima anketa 2016. i 2017. godine. Zanimljivo je i primijetiti da, pomalo neočekivano, među HDZ-ovim biračima raste udio onih koji podupiru slobodno odlučivanje o prekidu trudnoće. Kod birača SDP-a u cijelom promatranom razdoblju dominira opcija o slobodnom odlučivanju, premda se bila donekle smanjila prema rezultatima ankete 2018. godine. Nema jasnih indikacija što bi moglo objasniti tu promjenu u toj vremenskoj točki.

Osim za stranačko opredjeljenje, pitanje pobačaja, ne samo u Hrvatskoj, već i u drugim europskim zemljama u kojima je ono izvor društvenih i političkih prijepora, često se veže uz načelne razlike između političkih svjetonazora, ali i uz društveni rascjep između konfesionalno-religioznog i sekularno-agnostičkog segmenta društva. Sagledamo li samo rezultate za anketu provedenu pred zadnje parlamentarne izbore, možemo vidjeti da razlike među političkim svjetonazorima jasno odražavaju i različite pozicije naspram abortusa. Zanimljivo je primijetiti da se distribucija stavova kod ispitanika demokršćana gotovo u potpunosti poklapa s onom kod ispitanika koji se nisu izjasnili ni za jedan politički svjetonazor. Pored toga, vrijednosti dobivene za demokršćane i socijaldemokrate gotovo su identične onima dobivenima i za birače dviju glavnih stranaka koje predstavljaju navedene političke ideologije.

Naposljetku, bilo pobornici što manje restrikcija u odlučivanju o pobačaju, bilo pristaše što strože regulacije tog pitanja, primjećuju da su religijski stavovi usko vezani uz društvene i političke stavove o ovoj temi. Religioznost se u anketnim istraživanjima ovoga tipa obično ispituje bilo kroz pitanje odnosa prema religiji, tj. stupanj slaganja sa službenim naukom, bilo kroz mjerenje praktične religioznosti, za koju je pokazatelj učestalost sudjelovanja u vjerskim obredima izvan situacija koje imaju i kulturno-običajni, a ne samo vjerski kontekst.

Kada se upare stavovi ispitanika prema religiji i prema pobačaju, dobiva se poprilično jasna slika, prema kojoj nereligiozni ispitanici u značajno većem postotku podržavaju slobodno odlučivanje o pobačaju od onih koji se deklariraju kao vjernici. Ta je veza još jasnija kada se promotri praktična religioznost jer sa svakim stupnjem učestalosti odlaska u crkvu raste i udio onih koji su stava da pobačaj treba reducirati na medicinski opravdane situacije.

Vjersko/sekularno jedan od dominantnijih rascjepa

Dakle, premda žene u nešto većem postotku podržavaju slobodno odlučivanje o pobačaju, distribucija stavova naspram muškaraca nije odveć različita. Značajan porast pobornika zabrane, osim u medicinski opravdanim slučajevima, vidljiv je neposredno nakon razdoblja intenzivne mobilizacije oko ovog i sličnih pitanja, neposredno prije i neposredno poslije ulaska u Europsku uniju, kada mnoga društvena pitanja izlaze na vidjelo.

Distribucija stavova o regulaciji prekida trudnoće u Hrvatskoj svakako prati stranačke preferencije i svjetonazorsku orijentaciju, s time da su HDZ-ovi birači podosta podijeljeni oko načina pristupa ovome pitanju, dok SDP-ovi birači u velikoj mjeri preferiraju permisivnu opciju. Naposljetku, ovo pitanje izravno se naslanja na vrijednosno-identitetski rascjep vjersko/sekularno, jedan od dominantnih društvenih rascjepa koji objašnjavaju biračko ponašanje i stranačko natjecanje u Hrvatskoj.