Svatko tko je ikada radio u sektoru EU fondova zna da nije lako doći do bespovratnih sredstava. Postoje procedure. Neke od njih zadaje Europska komisija kroz različite uredbe i odluke, dok se dio određuje na nacionalnoj razini svake države članice. Upravo je tu bitno da su donositelji odluka mudri i da na jednostavan način implementiraju uvjete koje zadaje EK kako bi budućim korisnicima olakšali prijavu i provedbu.

Ne morate biti previše upućeni da biste znali da Hrvatska tu nije odradila najbolji posao. Djelomično zato što nismo imali jaku ruku u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova EU koja bi osigurala koordinaciju cijeloga sustava pa je svaki ogranak sustava radio što je htio, ali i zato što je nedostajala kvalitetna komunikacija s onima koji pripremaju i provode projekte na terenu.

Kada bi one koji su smišljali procedure, na primjer za poduzetnike, natjerali da po tim procedurama pripreme projekte, vjerojatno bi razmislili o tome da se procedure ublaže. Ovako imamo rezultate koji kažu da smo u tom segmentu iskoristiti oko 50 milijuna kuna od alokacije koja iznosi gotovo 1,8 milijardi. Dakle, manje od 5% ukupnih sredstava, što nam govori da negdje postoji problem jer je nemoguće da su baš svi poduzetnici koji se javljaju na natječaje baš toliko nesposobni i glupi. Da jesu, vjerojatno ne bi imali one pokazatelje poslovanja koji se traže za prijavu na natječaje, a koji su prilično zahtjevni.

Problem je, dakle, u proceduri, cijelom nizu (nepotrebnih) papira koje morate priložiti da biste zadovoljili kriterije osoba koje nikad u životu nisu radile u poduzetništvu.

Čak i to ne bi bio problem kada bi donositelji odluka shvatili da svaka izgubljena prijava povlači i neotvaranje radnih mjesta, što znači i nepostojanje plaće za majku ili oca koji školuju dvoje djece. Znači i usporavanje investicija koje su često izvozno orijentirane i koje donose gotov novac u Hrvatsku, a tako i štetu za proračun kroz direktne i indirektne poreze. Da, proračun se puni i na ovaj način, za slučaj da niste znali.

Znači i revitalizaciju nekog ratom pogođenog područja, prvi posao za mladu osobu koja je tek završila fakultet i da dalje ne nabrajam. Mislim da ste shvatili poantu.

Upravo je taj nedostatak komunikacije problem s kojim smo se mučili u sektoru EU fondova i koji nova Vlada mora poboljšati ukoliko želi postići bolje rezultate jer usvajanje procedura bez onih koji te procedure koriste i na temelju njih postižu rezultate nema smisla.

To je kao da ja koja nemam pojma o uzgoju lavande idem kreirati procedure za OPG koji se već 10 godina bavi tim poslom. Za mene je prvi i jedini logični potez pozvati onoga tko se time bavi da mi objasni kako taj proces funkcionira i koje su njegove osobitosti kako bih mogla, u partnerstvu s takvim organizacijama, osmisliti postupke koji će dovesti do toga da im se otvori prostor za dobivanje bespovratnih sredstava.

Kada takav poduzetnik ili bilo koja druga organizacija uspiju, to je onda i moj uspjeh jer sam im otvorila put do sredstava. Takav oblik suradnje je nešto na što bih bila ponosna i sigurno mi ne bi palo napamet, kao nekima u sustavu, nazivati poduzetnike, konzultante i druge organizacije nesposobnima jer ne zadovoljavaju obijesne procedure koje sam osmislila.

Vrijeme nam prolazi, a korištenje sredstava ide polako. I upravo zato, kada razmišljate o procedurama, razmislite o tome kako biste se osjećali da izgubite radno mjesto i sigurnu plaću zbog jednog papira. Sjetite se svih direktnih i indirektnih radnih mjesta koja će se otvarati kao pozitivan učinak korištenja EU fondova, svih mladih ljudi i startupa koji će možda dobiti priliku postati novim Rimcem, svih roditelja koji će moći kupiti svom djetetu prvo računalo…

Možda vas to osvijesti da se ne radi o vašem, nego našem novcu, i da je vrijeme da date Hrvatskoj priliku da ga počne koristiti.