Vidim da ovdje u Vladi i dalje stoje žarulje od prije pedeset godina. To nećete naći ni u Beču ni u Berlinu – rekao je na sjednici svog kabineta premijer Zoran Milanović, zaduživši ministra zaštite okoliša da napravi izračun koliko bi koštala zamjena starih žarulja onim ekološkim, odnosno štedljivim.

Izgleda da se šef Vlade drži stare poslovice koja kaže da se zrno po zrno pravi pogača, a kamen po kamen palača. To jest da se velike uštede mogu ostvariti na malim stvarima. Na primjer, promjenom lampica u Vladinim odajama. Ali njegov je problem što su Hrvatskoj nužne mnogo veće restrikcije i što su građani već odavno primorani na golema odricanja. Ne bi pomoglo ni da se ugase sva svjetla u Banskim dvorima. U takvom kontekstu posve deplasirano djeluje Milanovićeva izjava o promjeni lampica. Eventualno da se promijene one u ministarskim glavama.

Slično je i njegova prethodnica Jadranka Kosor veliku šparnost svoje ekipe dokazivala naputkom da se ubuduće za Vladu neće naručivati voda s ukusima. Državni su troškovi ogromni, pod teretom nerealno napuhanog državnog proračuna posrće i ruši se devastirana privreda, a premijeri štede na lampicama i vodi. Bave se sićom, umjesto suštinom problema. Zaista, toga nema ni u Beču ni Berlinu. Odlično da je šef hrvatske Vlade za svojih posjeta drugim zemljama uspio primijetiti kakvu vrstu sijalica koriste Austrija ili Njemačka. Ali to sigurno nije ni najveća ni najvažnija razlika između Zagreba i spomenutih inozemnih destinacija. A Milanović nije majstor rasvjete, nego premijer, dužan da u Hrvatskoj promijeni mnogo više od žarulja u Banskim dvorima.