Polako se približava ta nedjelja kojom ćemo zatvoriti superizbornu godinu u Hrvatskoj, premda se iza ugla već smiješe proljetni lokalni izbori. Dočekali smo i jedino sučeljavanje Milanovića i Primorca. Međutim, sukladno očekivanjima, dobili smo relativno zanimljiv verbalni okršaj, no nismo nešto previše novoga saznali o kandidatima ili o njihovim stavovima i razmišljanjima. Također, teško je zamisliti da je sučeljavanje djelovalo motivirajuće na one građane koji razmišljaju o tome da preskoče odlazak do birališta. Sučeljavanje je, načelno, trebalo pomoći izazivaču, a odmoći li barem zasmetati favoritu. Međutim vjerojatno neće imati nekog velikog efekta.

Različite izborne arene

Milanoviću se smiješi još jedan mandat jer razlika koju bi Primorac morao nadoknaditi heraklovski je posao. No predsjednički izbori su priča za sebe i nije mudro iz njih izvlačiti pretjerane zaključke. Milanović je otpočetka bio izrazit favorit te ga zapravo nitko nije bio ozbiljno ugrozio ni u pretkampanji ni u samoj kampanji. Njegov velik uspjeh sigurno će dati vjetar u leđa SDP-u za lokalne izbore, no oni će se po inerciji do tada oporaviti te vrlo vjerojatno postići dobar rezultat, bez obzira na predsjednika. Naprotiv, ta stranka odveć se oslanja na njega i riskira da i novo vodstvo tavori u Milanovićevoj sjeni. Poraz s ogromnom razlikom zasigurno neće dobro sjesti središnjici na Trgu žrtava fašizma, ali to još ne znači da će se sada odjednom zaljuljati Vlada i stranka. Puno veći problem bio bi im neki značajan poraz na lokalnim izborima, primjerice gubitak Splitsko-dalmatinske županije, neuspjeh njihovog izazivača za mjesto splitskog poteštata ili kopnjenje potpore u Slavoniji u korist DP-a. Kada smo već kod mlađeg partnera u Vladi, on možda naposljetku i bude zamijenjen nekim manje neugodnim nakon lokalnih izbora.

Preko ovih predsjedničkih izbora, posebice drugoga kruga, dakako, prelama se osobni sukob Milanovića i Plenkovića. No, ponovimo, Milanovićeva pobjeda nije nužno automatski sunovrat Vlade, već tek posredni vjetar u leđa lijevom centru jer će ionako vjerojatno dobro proći na proljetnim izborima.

Napad je najbolja obrana

Kažu da je napad najbolja obrana. Je li netko od dvojice kandidata na sučeljavanju doista slijedio tu maksimu? Ne nužno. Obojica su bila dosljedna svojem karakteru. Milanović se trudio retorički dominirati nad sugovornikom, a Primorac se trudio zadržati hladnu smirenost. Obojici je to polazilo za rukom. Međutim, budući da je Primorac bio izazivač i trebao je iskoristiti izravan sraz s favoritom da ga dovede na tanak led i prikaže se biračima kao konstruktivniji i kvalitetniji kandidat, može se reći da je propustio učiniti to. Nije Milanović nužno nešto novo ili drugačije rekao ili dobacio, bio je standardan, kakvog ga ljudi vole ili ne podnose već godinama. Definitivno s karakterom. No Primorac nije zakucao tamo gdje je mogao, već je nekoliko puta odšutio nakon međusobne razmjene verbalne paljbe.

Inače, zanimljivo je to da se obojica kandidata ustvari uvelike slaže oko nekih pitanja, kao što su eutanazija i pobačaj, premda su, svatko na svoj način, upakirali odgovore u vokabular koji od njih očekuje jezgra birača na lijevom, odnosno desnom centru. Iako su ovo predsjednički izbori, nisu izostale međusobne optužbe i objede iz vremena u kojem su obnašali dužnosti u izvršnoj vlasti.

U osobnim napadima, kojih je itekako bilo i koji su služili dovođenju u pitanje vjerodostojnosti nečije profesionalne karijere, Milanović je bio puno agresivniji, a Primorac se doveo u situaciju da se naposljetku branio odustajanjem od daljnjeg raspravljanja ili napadanja suparnika.

Premda je u izbornoj noći i danima koji su uslijedili Primorac najavljivao oštru borbu jedan-na-jedan, to se ubrzo ispuhalo. Do sučeljavanja je krenuo inzistirati na klasičnom repertoaru zamjeranja koja se desno od centra upućuju Milanoviću (i SDP-u) te usmjeravao kampanju prema prijeporu između 'plavih' i 'crvenih'. Na sučeljavanju je donekle počeo s time, no uvijek nekako sa zadrškom, relativno brzo prekidajući razmjenu uvreda i dosjetki. Drugim riječima, s jedne strane imali smo favorita koji zna da samo mora biti oprezan, ne previše izložiti bokove i biti strpljiv do kraja drugog kruga, a s druge strane izazivača koji je najavio žestoku borbu, ali na kraju kao da nije doista priželjkivao preokret i utrku do zadnje sekunde.

Što će biti u nedjelju?

U nedjelju bi se moralo dogoditi čudo da se nadoknadi razlika od trideset posto te Primorac prestigne Milanovića. Milanović hvata rezultat iz 2005. godine, kada je Stipe Mesić pobijedio Jadranku Kosor sa 65,93 posto. Izlaznost je tada bila 51,04 posto, čak postotni bod viša od prvog kruga. Ostaje, dakle, pitanje može li Primorac smanjiti razliku i postići bolji rezultat od Kosor, kao i pitanje koliko će uopće ljudi imati volje izaći na birališta. Prije pet godina u drugom krugu glasalo je 54,99 posto birača. Prvi krug s 46,03 posto imao je jedan od najslabijih odaziva do sada, a gore je bilo samo 2009., kada su Ivo Josipović i pokojni Milan Bandić otišli u pripetavanje nakon izlaznosti od samo 43,94 posto.

Ako Primorac ne uspije smanjiti razliku da barem malo prestigne rezultat Kosor, satisfakcija premijeru i HDZ-u mogla bi biti niska izlaznost, kojom će kasnije, vjerojatno, pokušavati umanjiti značenje Milanovićeve pobjede. Posljednja enigma jest koliko će biti nevažećih listića. Da izađe na izbore u drugom krugu i onda poništi listić, za to je potrebna visoka količina političke motivacije i želje da se pošalje poruka da kandidati obje glavne stranke nisu prihvatljivi tom biraču.

Prije pet godina Škorini pristaše bili su toliko motivirani (učestalost nevažećih listića uvelike je bila koncentrirana u Slavoniji, tamo gdje je taj kandidat najbolje prošao) da je bilo čak 4,35 posto nevažećih listića. Usporedbe radi, 2015. godine u drugom krugu bilo ih je 2,69 posto, na ovim izborima u prvom krugu 1,18 posto te na svim ostalim predsjedničkim izborima, u oba kruga, ispod dva posto. Velik broj nevažećih listića bila bi kritika etabliranim strankama, no čak i kada bi on narastao na nekakve neslućene brojke od sedam ili deset posto, to ne bi utjecalo na rezultat niti na njegovu pravovaljanost.