Uspjeh kvazidokumentarnog blockbustera '3211' Stefana Đurića Raste, u kojemu opisuje svoje zatvorske dane, deset godina nakon vrhunca slave otvorio je vrata hrvatskog tržišta ovom srpskom turbo rap mogulu. Uspjeh filma prati i moralna panika oko koncerta u klubu Best, u koji su neki roditelji u sklopu edukacije o obiteljskom sustavu vrijednosti planirali uvesti malodobnu djecu. Što je to u Rastinom biću što nas tjera ka moralnom posrnuću?
'Znam kako dišeš', nova serija poznatih bosanskohercegovačkih autorica Jasmile Žbanić i Elme Tataragić, koju ćete uskoro moći gledati na HBO-u, bavi se izazovima roditeljstva u vrijeme posvemašnjeg raspada sustava vrijednosti. U njoj bosanska federalna tužiteljica (nepogrešivo uvjerljiva Jasna Đuričić) pokušava žonglirati između profesionalnih ćorsokaka bosanskog pravosuđa, propalog braka s autističnim suprugom nezainteresiranim za odgoj umalo punoljetnog tinejdžera te generacijskog nesporazuma sa sinom koji paralelno tjera karijeru ambicioznog repera i nevještog zlostavljača. Iako dinamična, napeta i bolna, ova priča je i pomalo naivna, jer forsiranje uljepšane slike modernog i urbanog Sarajeva podrazumijeva da još uvijek postoje klinci koji žele biti old school reperi, infantilni vjernici u četiri elementa hip hop kulture, uvjereni da će ih oni dovesti do slave.
vezane vijesti
Stvarna slika regionalnih mahala ipak je drukčija, a tome nas je još jednom podučila situacija s debelo zakašnjelim probojem srpskog turbo rap mogula i osuđenog dilera Stefana Đurića Raste na hrvatsko tržište. Đurić je, naime, stvarni lik iza romantične fikcije Žbanić i Tataragić, lik snalažljivog dripca s intelektualnom i liberalnom obiteljskom podlogom: roditelji su mu predratni sveučilišni profesori fakulteta u Prištini, kao tinejdžer navukao se na rap, dancehall i marihuanu, no odrastanjem je shvatio gdje leži lova pa je urbani street cred oženio za hibridni mutant reggaetona i folka, ispresijecan groznim autotuneom.
Iako je kroz glazbu i talent showove, u kojima je bio mentor, izgradio respektabilnu karijeru dugu skoro 20 godina, ni uz toliko bogatstvo nije se mogao suzdržati od dilanja. Kako je marihuana na Balkanu još uvijek ilegalna – za razliku od pjevanja o njoj – 2020., u jeku pandemije korone, dok je cijeli Balkan bio u pritvoru, dočekao je i on svoja četiri mjeseca pritvora, pa onda još godinu dana kućnog zatvora s nanogicom, nakon što su mu našli pola kile skunka, a on se u maniri Cece nagodio sa sudom.
Reperske legende naučile su nas da je u takvom spletu okolnosti najvažnije kontrolirati narativ, jer takav pristup kriminalca pretvara u sveca. U dugim noćima, prožetima svrabom zbog nanogice, Rasta je u sebi otkrio i filmskog producenta te smislio potrošiti dio kapitala stečenog izvođačkom i dilerskom karijerom na film '3211'. Na novinarskim projekcijama filma, nazvanog po broju zatvorske jedinice u kojoj je proveo četiri mjeseca pritvora, prisutnima se prijetilo kaznom od 400 tisuća eura ako makar ijedan kadar iz njega procuri u javnost.
Novinari su se zato većinom odlučili za prepisivanje objave za medije, a koja opisuje film kao 'dinamično i traumatično transformativno iskustvo, priču o pravdi, otuđenosti, prepoznavanju životnih prioriteta, o životnoj snazi koja nadilazi sve prepreke i žudnji za slobodom koja je iznad svega'. U prijevodu – Rasta uz pomoć scenarista Dimitrija Vojnova te redatelja Danila Bećkovića i Andrijane Stojković beatificira status balkanskog spoja 2Paca i Snoop Dogga, educirajući neuku mladež, koja se prebacila na mlađe i manje vješte dilere Jalu i Bubu, tko je original, a tko kopija.
Rezultat nije trebalo dugo čekati: '3211', gotovo bez ikakvog marketinga, već drugi tjedan zaredom vodi na ljestvici najgledanijih filmova u hrvatskim kinima, ostavljajući iza sebe čak i 'Psiće u ophodnji'. Lova iz kinodistribucije kaplje, no ni to nije dovoljno, pa je uspjeh filma trebalo podebljati promotivnim koncertom u The Bestu, kultnoj diskoteci koja se u potpunosti prilagodila aktualnim cajkaškim trendovima.
I tu je nastao problem. Ista djeca koja su još prije koji tjedan vriskom dočekala Rastino 'Dobro veče Zagrebe' u sigurnom ambijentu kina, odlukom organizatora nisu puštena u klub, jer maloljetnici do 16 godina ne smiju biti vani, pa tako ni u noćnim klubovima, poslije 23 sata. Tako su djeca - za koju je skunk, s kojim je pao Rasta, bumerska droga, jer im je neki dostavljač preko aplikacije pred klub upravo dofurao spice ili K2 - umjesto špice doživjela bolno spuštanje i na teži način, nakon policijske intervencije, spoznala odredbe Obiteljskog zakona, koje ovdje ne bi bilo naodmet citirati:
Članak 93.
Roditelji su dužni i odgovorni djetetu mlađem od šesnaest godina zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje.
Članak 95.
Roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost nadzirati dijete u njegovu druženju s drugim osobama, kao i komunikaciju na društvenim mrežama, odnosno drugim oblicima elektroničke komunikacije te mu zabraniti druženja i komunikaciju koja nisu u skladu s djetetovom dobrobiti.
Jasno je, dakle, da ovdje pravi problem nisu djeca, već roditelji. Naviknuti, još više od djece, da mogu dobiti sve, a da je novac samo sredstvo za ostvarivanje tih ciljeva, krenuli su u tužbalicu po društvenim mrežama o tome da njihovi potomci nisu pušteni u klub, iako su neki od njih čekali ulazak u pratnji roditelja. Ne znam što je gore u opisanoj situaciji: to da su neki roditelji pustili dijete samo na Rastu, svjesni da lik – ne samo u pjesmama – tretira žene kao komad mesa, a drogu kao izvor zarade, ili to da su s njima čekali upad na koncert takvog lika, čime njegove vrijednosti priznaju i kao svoje odgojne standarde.
Naravno, braniti mladima da slušaju glazbu koju slušaju njihovi vršnjaci unaprijed je izgubljena bitka, jer zabrane stvaraju prkos koji prerasta u aktivan otpor. No u vrijeme helikopterskog odgoja djece, kad se u ime roditeljske protektivnosti od vrtićke dobi fizički sukobljava s drugim roditeljima na igralištu i vrijeđa u grupama na Facebooku, zbilja nije naodmet povesti informirani razgovor i o glazbenim izborima svog potomstva. To podrazumijeva i informiranost o porukama koje šalju umjetnici, ali i pravilima događaja na koji dijete želi otići: ako su danas čak i tulumi na temu Taylor Swift po gradu označeni s 18+, jer se na njima toči alkohol, kako bi onda netko pri zdravoj pameti pustio dijete na Rastu u Best?
E da, kako. Tako što je mami važnije da s kćerkom snimi za TikTok popravljanje šminke u klupskom WC-u, uz obavezno tagiranje Raste i marke eyelinera. Tako što su tate naučili snalažljive klince, koji ne izlaze iz teretane pa izgledaju stariji od 16 i znaju lika iz osiguranja, da je to dobra prilika da zarade 50 eura švercajući drugu djecu u klub. Tako što će kasta snalažljivih dripaca, beskrupuloznih profitera, poput onog lika što ga u 'Ne gledaj gore' glumi Jonah Hill, ili – ako hoćete – poput samog Raste, izroniti iz pepela čak i kad nas zatrpa apokalipsa Rastinog glazbenog potomstva.
Želite znati kako to izgleda? Eno Crnog Ceraka i Desingerice do kraja godine u istom prostoru, pa tko voli, nek' izvoli. Možda vas ovoga puta i puste.
