Zakon o fiskalnoj odgovornosti je antinarodni zakon, jer će zbog štednje na javnim službama stradati građani kojima su njihove usluge nužne – tvrdi Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata, žestoko se protiveći politici štednje u obrazovanju, zdravstvu, znanosti i sličnim sektorima. Istim žarom i argumentacijom brani i prava poput božićnica i regresa, kojih su se neki sindikati u javnim službama – svjesni situacije - pristali odreći.

Otkako je jedan od biskupa Kukuriku vlast proglasio nenarodnom, što je šef HDZ-a Tomislav Karamarko hitro prepisao i iskoristio, ne nalazeći potrebnim da sam smišlja kritiku kojom će konkurenciju gađati, postalo je jako popularno zveckati terminom „nenarodni“. Tako je gotovo istodobno s Ribićem i Darinko Kosor, šef gotovo nepostojećeg HSLS-a, najavljenu Linićevu poreznu reformu napao kao nenarodnu.

Uskrsnuće termina iz totalitarnih retorika najviše govori o onima koji su ga iz povijesne repotarnice izvukli. Vlast izabranu na višestranačkim izborima, s punim demokratskim legitimitetom, potpuno je nemoguće diskvalificirati kao nenarodnu. Utoliko su biskupi svojim izjavama pokazali da su politički još zaostali u vremenu nedemokracije. Jednako je tako politiku štednje pogrešno etiketirati kao nenarodnu. Može se razgovarati o modalitetima, udovoljava li raspodjela tereta stezanja remena zahtjevu pravičnosti. Ali danas je općepoznato da se život na dug, potrošnja iznad mogućnosti, u Hrvatskoj pretvorio u žderanje vlastite budućnosti. Najviše rezona ima u Kosorovoj ocjeni da će radikalna porezna rješenja dovesti do potpunog uništenja srednjeg sloja bez kojeg nema prosperiteta. Ali proglavašavanjem porezne politike „antinarodnom“ samo se zamagljuje suština problema.