Znam da ću kroz sve ovo proći neozlijeđen i da ću jednog dana ponovno voditi stranku i zemlju. Imam to u sebi. To je poziv, zvanje – najavio je Ivo Sanader piscu knjige o njegovom slučaju, uglednom inozemnom reporteru Danu Alexeu. U nizu razgovora koje su vodili krajem prošle i početkom ove godine bivši je premijer a sada optuženik borbeno tvrdio: 'Pobijedit ću jer sam jači od njih. Moj problem s ovim društvom, s Hrvatskom, jest da sam bio prejak za njih, bio sam premoćan.' Dijelove knjige, koja bi se pred publikom trebala pojaviti nakon izricanja prvih sudskih presuda, objavljuje Jutarnji list, vjerojatno kako bi preduhitrio medijsku ofenzivu u koju je Sanader upravo krenuo.

Priča o povratku Ive Sanadera nije, valjda, u funkciji plašenja hrvatske javnosti nego služi rasvjetljavanju psihološkog portreta čovjeka optuženog da je hrvatsku državu pretvorio u bankomat za sebe i svoju stranku. Nekadašnji premijer sve niječe i tvrdi da je potpuno čist. Koliko je njegova obrana uvjerljiva, konačno će odlučiti hrvatsko pravosuđe. Ali, da je bio vrlo moćan, to je notorna činjenica. No, ne zato što je bio supermen. Vjerojatno dio njegova osjećaja nadmoći proizlazi iz okolnosti da se okružio svitom kojoj je bio napadno superioran. Još u njegovo vrijeme mediji su govorili o Sanaderu i četi njegovih patuljaka. Njegova je snaga dolazila iz njihovih slabosti. Od njihove se poslušnosti gradila njegova beskrupuloznost. Da je intelektualno i ljudski toliko jak kako o sebi misli, ne bi tako katastrofalno loše procijenio situaciju, ne bi u tolikoj mjeri podlegao svojim niskim porivima i svom bolesno gramzivom karakteru. Najave da će se vratiti na čelo stranke i države pokazuju kontinuitet bahatosti i opasno smanjenu mogućnost suočavanja s realnošću. Poricanje stvarnosti ozbiljan je poremećaj. Čovjek treba liječničku pomoć.