Bez faksa na posao, i to premijerski. Tako bi se mogla rasplesti situacija poslije parlamentarnih izbora u Italiji održanih u nedjelju 4. ožujka, nakon kojih se potvrdilo da su i višedesetljetne demokracije – makar i živahne kao talijanska – uvijek spremne za nova iznenađenja.

Jer – novim bi talijanskim premijerom mogao postati Matteo Salvini iz nekadašnje Sjeverne lige, a danas samo Lige, koji bi u tom slučaju premijersku dužnost preuzeo sa srednjom školom jer nikad nije završio studij povijesti. Kao što ni drugi kandidat za novog talijanskog predsjednika vlade, Luigi Di Maio iz Pokreta 5 zvijezda, nije završio započeti studij strojarstva, odnosno studij prava.

I dok se ostatak manje živahne Europske unije na čelu s Njemačkom, u kojoj je napokon dogovorena nova velika koalicija demokršćana iz CDU-a i CSU-a sa socijaldemokratima iz SPD-a kako ne bi došlo do tamošnjih izbornih iznenađenja, pita hoće li i kako nova talijanska vlast utjecati na političke i gospodarske prilike na Starom kontinentu, Hrvatska se u određenim projekcijama nalazi negdje između talijanskog i njemačkog scenarija. Ukratko, je li u Hrvatskoj moguć razvoj prilika kao u Italiji, u kojoj su na izborima trijumfirali populisti svih ideoloških predznaka ili se stvaraju uvjeti za veliku koaliciju dviju trenutačno najjačih političkih stranaka, HDZ-a i SDP-a.

Tema (ne)mogućeg koaliranja HDZ-a i SDP-a bit će aktualna do daljnjeg kako bude sve očitije da su i jedna i druga politička stranka programski, kadrovski i percepcijski sve iscrpljenije. Istodobno se usporedba širom otvorenih talijanskih vrata strankama što se redovito vole predstavljati zagovornicama populizma i protivnicama establišmenta s njihovim eventualnim hrvatskim pandanima nameće zbog recentnih rezultata parlamentarnih izbora u Italiji i ispitivanja javnog mnijenja u Hrvatskoj.

Europski izbori prilika za alternativu

S obzirom na to da je u sazivu novog talijanskog parlamenta, i to u oba doma, pojedinačno najjačom strankom postao populistički Pokret 5 zvijezda (tal. Movimento 5 Stelle) te da je unutar pobjedničke koalicije desnog centra najviše glasova osvojila Liga (tal. Lega), čiji čelnici ističu da su desni populisti, je li moguće da i u Hrvatskoj na nekim od sljedećih izbora – europskim ili parlamentarnim – dosad najjačim strankama položaj ugroze slično intonirani pokreti i stranke?

Konkretno, može li se podrškom birača Živi zid, koji se često uspoređivao s Pokretom 5 zvijezda, naći uskoro ispred stranke Davora Bernardića te može li dominaciji HDZ-a zaprijetiti hrvatska inačica talijanske Lige, njemačke Alternative za Njemačku ili pak Slobodarske stranke Austrije? S obzirom na to da Hrvatsku od izbora prvo čekaju europski izbori u proljeće sljedeće godine te da su upravo ovi izbori diljem Europske unije nerijetko bili poligon (ne)očekivanih uspjeha alternativnih političkih opcija, odgovor nije jednostavan.

Hrvatska je zasad sličnija Njemačkoj jer se u obje zemlje već godinama na prva dva mjesta prema podršci birača na izborima nalaze samo dvije stranke.

Talijanska pak stranačka scena znatno je dinamičnija u formiranju novih političkih stranaka, formiranja i napuštanja koalicija te prelaženja zastupnika u druge parlamentarne klubove. Ipak, i u takvom je dinamizmu samostalni uspjeh Pokreta 5 zvijezda te Lige unutar desne koalicije izazvao iznenađenje i niz kalkulacija i u Italiji i u Europi jer je svojom veličinom i gospodarstvom Italija odveć važna za ostatak Unije. Talijanski su birači demokratski rekli svoje te su sada na potezu oni koji su demokratski izabrani, pri čemu nisu isključeni ni novi izbori, kao ni u ovom trenutku najmanje vjerojatni savezi.

Što se tiče Hrvatske, domaći su birači, unatoč znatno dramatičnijim okolnostima svog odlučivanja u protekla tri desetljeća nego u Italiji, ili možda upravo zbog toga, rijetko izlazili iz zadatog političkog bipolarizma. U tom je bipolarizmu konstanta na desnom polu HDZ, dok je drugi pol zauzimao SDP na samom početku demokratskog višestranačkog sustava prvih godina 1990-ih i od 2000. do danas te HSLS sredinom 1990-ih. HDZ je pritom puno čvršći i sigurniji na svojoj ideološkoj polovici jer je u odnosu na, primjerice, njemačke demokršćane i austrijske narodnjake uvijek nadzirao, pa i apsorbirao još desnije političke opcije te se danas u Hrvatskoj pokraj HDZ-a teško mogu probiti stranke poput Alternative za Njemačku, Slobodarske stranke Austrije ili Lige.

U Hrvatskoj HDZ – čak i uz percepciju da su mu pojedini čelnici otišli previše prema centru, kako to pokazuje i aktualna rasprava oko ratifikacije Istanbulske konvencije – ostaje jedinom relevantnom i za izbornu pobjedu sposobnom desnom političkom strankom. Jer HDZ je desni populizam u Hrvatskoj nepovratno ustoličio još 1990. i do danas ga nije napustio niti će. Nekad HSP, a danas Neovisni za Hrvatsku, mogu samo sanjati o utjecaju kakav ima HDZ.

Znanstvena fantastika ili politička drama

HDZ može izgubiti nacionalne izbore, ali u nacionalnim okvirima teško može izgubiti primat desne stranke u zemlji, etabliravši se kao svojevrsna organska stranka točno definiranog dijela biračkog tijela koja u najgorem slučaju dobiva četvrtinu glasova. Sa SDP-om je situacija ipak drukčija jer su njegovo izvorno biračko tijelo povremeno privlačili HSLS, HNS, laburisti, ORaH, a sada i – Živi zid.

Mada Živi zid u odnosu na talijanski Pokret 5 zvijezda i dalje djeluje kao labava skupina entuzijasta i ekshibicionista koju bi se u koordiniranom političko-medijskom tretmanu lako moglo učiniti još jednom političkom strankom propuštene prilike, stranka Ivana Vilibora Sinčića i Ivana Pernara pokazuje izvornu vitalnost.

Upravo zbog nevitalnosti SDP-a, koji je socijalne teme sveo na puko i zamorno ponavljanje fraza koje zbog onih koji ih izgovaraju na čelu s predsjednikom Davorom Bernardićem malo tko sluša i smatra relevantnim. SDP se nakon dvaju uzastopno izgubljenih parlamentarnih izbora samo zbog inercije održava na podršci oko petine biračkog tijela, što ne bi bilo teško preskočiti iole uvjerljivijem političkom suparniku sličnih političkih tema, birača i vrijednosnih sklopova.

Pokret 5 zvijezda u Italiji dobrim je dijelom oduzeo birače upravo lijevoj Demokratskoj stranci, ali i desnici, trijumfirajući u središnjim i južnim dijelovima zemlje, u kojima je socijalno i ekonomsko stanje najteže. Kao i Živi zid u Hrvatskoj, Pokret 5 zvijezda za takvo stanje okrivljuje sve dosadašnje vlasti, ne želeći koalirati ni s kim od njih. To mu je dosad donosilo bodove, dok mu se dolazak na vlast, kao na gradskoj razini u Rimu, obio o glavu.

U Hrvatskoj je talijanski scenarij moguć više kao znanstvena fantastika, a manje kao politička drama. Međutim razočarani bi se birači u budućnosti i – radi budućnosti mogli odlučiti za znanstvenofantastični žanr. Tim više jer ovakav Živi zid u usporedbi s ovakvim SDP-om barem zvuči zanimljivo, ako ne realno.