Neki dan, u jednom nevelikom društvu, srdačno bučnom, ali i politički napaljenom - kad su mi napokon dali doći do riječi - ponudio sam okladu: za najviše pet godina, tanku većinu u Saboru imat će koalicija živih zidara, obiteljaša i bandićevaca, a ravnopravni će predsjednici Vlade biti Ivan Vilibor Sinčić i Milan Bandić.

- Ma nemoj - dobacio je jedan - a ko će ti onda bit predsjednik države? Valjda Kerum?

- Ne vjerujem, najvjerojatnije opet Kolinda.

U tom su trenu (naknadno pretpostavljam) svi shvatili da ne blebećem skroz bezveze i tek reda radi, nego da im izlažem opciju o kojoj uopće nije nerealno razmišljati dok malodobnoj djeci produžujete putovnice. Zašto Kolinda Grabar Kitarović? Pa eto, zato što je već provjereno beskorisna na toj dužnosti i taman praktična za fasadiranje demokratske procedure jeftinim bojama. Osim toga, unatoč toj beskorisnosti - ili možda baš njoj zahvaljujući! - konstantno je u anketama najpopularniji političar u zemlji. A nije za zanemariti ni to da se gotovo nikad nije našla među petero najmanje popularnih, osim ako ne računamo onu kategoriju 'svi političari'.

S Labrovićem do smjelog pesimizma

E, baš ti među nama, ti kojima se gade 'svi političari' i kojima je već dugo najpopularniji političar famozni 'Nitko', upravo će oni odlučiti rezultate sljedećih parlamentarnih izbora - bilo svojim glasovima, bilo masovnom apstinencijom. Na njih i računa onaj tercet s početka, zato im i već sad, dovoljno unaprijed, poručuje da se i njima gade svi u aktualnoj politici i da nitko od etabliranih političara ne zaslužuje nimalo respekta. Dolaze nova lica, nove snage, oni će konačno promijeniti na bolje sve u Hrvatskoj, a ponajviše život običnoga katoličkog čovjeka i njegove žene. Neće više Hrvatima i njihovim obiteljima život u pakao pretvarati nakakvi bankarski, briselski, manjinski, farmaceutski, pederski, kemtrejlovski, javnobilježnički i ini protunarodni lobiji, niti domaća korumpirana politička kvazielita! Bit će posla i novca za sve koji žele raditi, a svako će se kršenje zakona, pa i najmanje, drakonski kažnjavati. Pravni institut zastare ukinut će se doživotno, čak i za najbanalnije prometne prekršaje.

Svi će osobni dugovi biti otpisani, svi stambeni krediti beskamatni, sve ovrhe ukinute, a zdravstvene usluge potpuno besplatne, baš kao i sav školski pribor, ne samo knjige. U vrtiće će se uvesti i treća, noćna smjena, tako da mama i tata mogu, sasvim opušteni, predano raditi na obaveznoj demografskoj obnovi. Ranije zasnovana istospolna doživotna partnerstva neće se posebno sankcionirati, ali nova će prije zasnivanja prolaziti daleko rigorozniju medicinsku provjeru i vjersku edukaciju. Roditelji koji žele cijepiti svoje potomke protiv dječjih i inih zaraznih bolesti morat će potpisati, ovjeriti i u državnoj službi pohraniti izjavu kojom pristaju na to da se na njihovu djetetu izvode ti eksperimenti.

Tako će, u najgrubljim crtama, izgledati program kojim će spomenute nove snage dobiti mandat za upravljanje državom i našim životima. Da je i triput gluplji od ovoga gore - opet će dobiti. Ma, da je i pet puta, opet bi dobio!

Argumente za tako smjeli pesimizam dao mi je Siniša Labrović, čovjek koji svojim političkim performansima (a gotovo svaki mu je takav) ne zbunjuje samo ljude s kvocijentom inteligencije višim od hrvatskog prosjeka. Dapače, sve iznad IQ 100 Siniša oduševljava, ili barem nasmijava. Nadahnut aktualnom referendumsko-peticionaškom ofanzivom budućih nositelja izvršne i zakonodavne vlasti, upriličio je prošle subote, sve po zakonu, jednokratno potpisivanje peticije za zaštitu od kaznenog progona svih svećenika-pedofila. Da ne objašnjavam previše, jer svaki čitatelj koji je imao živaca dočitati dovde ionako zna o čemu govorim - u samo četiri sata, od deset ujutro do dva popodne, Labrović je skupio 58 potpisa za legalizaciju svećeničkog spolnog zlostavljanja djece!

Besmisleno je sad nagađati koliko bi ih skupio da je imao štandove s volonterima diljem Hrvatske i da je prikupljanje potpisa trajalo dva tjedna, plus sve ostale pogodnosti što se pružaju onima koji bi smanjivali prava žena i nacionalnih manjina. Dovoljno je još jednom ponoviti da je Labrovićevu 'peticiju', na samo jednom štandu i samo kroz četiri sata potpisalo pedeset i osmero ljudi, njih dakle 14,5 na sat. Dalje računajte i nagađajte sami što bi bilo i kako bi bilo.

Džaba nam vanište, krleže, paladini...

Buduća vladajuća koalicija zvat će se 'Narod zna!' ili nekako na tom tragu, 'narod' joj definitivno mora biti u imenu. A ovaj narod - ne mislim samo na naciju, nego na cjelokupnu populaciju - otužno je nerazborit, intelektualno lijen i obeshrabrujuće površan. Džaba nama svi krleže i vanište, svi štampari i đikići, svi vrančići i tesle, paladini i rimci, našem čovi dovoljni su apstraktni nacionalni ponos, dobri stari katolički patrijarhat i neovisna država ustrojena po uzoru na obitelj u kojoj se zna tko je glava kuće. A upravo to ponudit će mu u predizbornoj kampanji savez 'Narod zna', bilo svatko za sebe, bilo već u predizborju ujedinjen u zajedničku frontu. Začeci okrupnjavanja već javno postoje - tri istaknuta člana Živog zida (predsjednik, tajnik i jedan zastupnik) potpisala su prošlog tjedna peticiju Građanske inicijative 'Narod odlučuje'.

A otkud mi Bandić u toj ekipi? Pa čujte, neko bu tu moral nekaj i delati, ne?