Riječ je o političkom dogovoru a ne o podjeli plijena – tako je Zoran Milanović ukratko odbacio optužbe o politički suspektnim okolnostima pokušaja instaliranja HNS-ovca Josipa Jambrača na mjesto drugog čovjeka Fonda za zaštitu okoliša. Po njemu, funkcija je politička, pa je normalno da koalicijski partner postavi svog čovjeka. Premijeru nije sporna ni pritiscima iznuđena promjena statuta kako bi se ta kadrovska transakcija mogla realizirati. 'Ja u tome ne vidim ništa ni kriminalno ni nemoralno, nego naprosto prilagodbu jednog općeg akta osobi koju smatramo kvalitetnom', rekao je.

Svojim izjavama premijer je uspio da slučaj Radimira Čačića pretvori u slučaj Milanović. Sve je jasnije da problem nije u prvom potpredsjedniku nego u šefu Vlade koji tolerira i aktivno brani njegovo, po općem mišljenju skandalozno ponašanje. S maksimalnom snagom podržava i opravdava partnera koji je postigao nemoguće: u pola je godine postao omraženiji od državnog neprijatelja broj jedan, Ive Sanadera, kojemu se – treba li podsjećati? - sudi za višemilijunsku pljačku države. Milanović je na užas pravne struke objavio da Čačić ostaje u Vladi čak i ako bude osuđen za prometnu nesreću u Mađarskoj. Milanović danas, na užas javnosti, opravdava nasilničko stranačko kadroviranje svog potpredsjednika. Premda kao čovjek koji prati istraživanja jako dobro zna da je vox populi ogorčen zaposjedanjem državnih funkcija isključivo stranačkim ljudima, po ključu partijske lojalnosti, a ne kvalificiranosti. Svojom obranom Čačićevu popularnost neće spasiti, ali će vlastitu uništiti.