Prvo pometi ispred svojeg praga, kaže ona stara pučka. Samo da se zna, ja sam već počeo. Još početkom tjedna, čim sam čuo da je FIF, međunarodni felinološki savez, suspendirao sa svojih izložbi sve mačke ruskih vlasnika, kao i one s rodovnikom izdanim u Rusiji, pravednički sam frknuo i krenuo u akciju.

Najprije sam svojem ruskom prevoditelju napisao neka lijepo izvoli prevesti moj roman nazad na hrvatski i vratiti mi ga u najskorijem roku. Okružnicu s molbom da i sami tako postupe poslao sam svim svojim kolegicama i kolegama za koje znam da su im knjige prevedene na Putinov jezik. Prijateljici, pak, koja s ruskog prevodi na hrvatski zaprijetio sam, ukoliko smjesta ne prestane, sankcijom blokiranja na Fejsu. O jednako oštrim mjerama obavijestio sam i sve prijatelje koji sveudilj (kao da se baš ništa ne događa!!!) hrane, maze i šetaju svoje samojede, sibirske haskije i ruske hrtove.

Vlastitom sinu iz ruku sam iščupao "Zločin i kaznu", jer što je jedna jedinica iz lektire naspram svega onog što danas predstavljaju i čine bezbrojne ruske vojne jedinice?! Bacio sam na internetu pogled na popis srednjoškolske lektire, situacija na tom terenu izgleda kao da mu prijete još i onaj prilivoda Gogolj koji je okretao kabanicu kako vjetar puše (rođeni Ukrajinac, otišao s 20 u Rusiju i otamo cmoljio za rodnim krajem, jaka stvar!), pa onaj Čehov što vješa puške po zidovima (kad smo već kod pušaka, izgleda da su barem onog Puškina preskočili, i bolje im je!) i ženomrzac Tolstoj. E nećete majci, ne dam da to čita! I ravnatelju sam već pisao, i profesorici hrvatskog, i razrednici.

Prekjučer, dok sam silazio u drvarnicu, javio mi se susjed Vlado, tobože slučajno u prolazu, sve nešto ufino, "kako ste, kako zdravlje?", a Ladu Nivu vozi, ej, Ladu Nivu! A zadnje slovo na registraciji joj je - triput pogađajte - "Z"!!! E moj Vlado, Volođa, proziran li si… A u drvarnicu sam, inače, išao radi kutije s nakitom za božićnu jelku, da iz nje izvadim one proklete uniformirane figurice, neće to meni više u kuću: iščeprkao sam svih deset i bacio u kontejner za komunistički otpad. Kad smo već kod onog slindravog homoseksualčine Čajkovskog, s ponosom izjavljujem da mu nikad neću ni pogledati niti poslušati tog "Orašara", nisam ni prije. Jesam "Labuđe jezero", priznajem, ali samo jednom, sedamdesetih, još pod Brozovom čizmom, kad su nas tjerali da se tobože dragovoljno upisujemo u glazbenu mladež, tad se to moralo zvati "Muzička omladina", pa nas u četveroredima uguravali u kazališta i koncertne dvorane. Dovraga i sav taj balet: kraj tolikih otpuštenih i nezaposlenih radnica Kamenskog i Orljave, mi i dalje uvozimo balerine iz Rusije i satelitskih zemalja!

Prijatelj mi, inače strastveni ljubitelj klasične glazbe, sinoć javlja da je bacio sve CD-ove ruskih skladatelja, imao ih je cijeli red na dugačkoj polici, a s najvećim da se guštom lišio onih gluparija iz doba romantizma, na čelu s - ako sam dobro zapamtio - nekim Krimski-Kozakovom i njegovom škvadrom. Kaže "Moćna gomilica" da su ih zvali, a da je on tek sad shvatio da se to na ruskom kaže "mogučaja kučka"! Ma mrš tamo odakle ste došli, ko vas je i zva!?

Žena mu se, veli, organizirala s tri frendice i od sutra kreću u obilazak kafića i barova gdje služe koktele. Svaka u torbici nosi teleskopski pendrek i elektrošoker za dovest u red konobare i lokale koji i dalje rade "Bloody Mary", "White Russian", "Black Russian" i ostale u koje ide ona pogana kremaljska žestica. Sreća da nije sezona, pa u Splitu trenutno postoje možda tek dva-tri lokala u kojima se takvo smeće uopće može i naručiti, tako da cure neće imat puno posla - nasmijasmo se uglas.

* * *

Ne mogu više, ispričavam se. Još od prvog dana hlapićarenja u novinarstvu protivio sam se tezi iskusnijih kolega "ma, čitatelji su glupi". Nisu, nisu, tvrdio sam tri desetljeća, ali posljednjih godina sve bolnije uviđam da valja slušati starije. Zato, eto, i ne guram ovaj komentar do kraja u istom tonu, zato mu dajem i prijevod: sve ove budalaštine gore nadrobio sam zapanjen vijestima o globalnom, tobože principijelnom, šikaniranju i svega onog što nikakve veze nema s Rusijom nakon jeseni 1917., a još manje s Rusijom nakon 24. veljače 2022.

Moje biografske poveznice s Ukrajinom samo su šture natuknice, ali na emocionalnoj razini (četiri sam puta bio tamo) stoput su veće od onih s Rusijom koju - na svoju veliku žalost - nikad nisam posjetio. Užasnut sam i zgromljen ovom bestijalnom Putinovom agresijom na ionako izmorenu i s raznih strana namjerno shizofreniziranu zemlju, ali ne mogu ni ostati ravnodušan prema bijednoj, licemjernoj kampanji neznajućih sveznalica koji odjednom na sva zvona objelodanjuju kako su poduzeli neki simbolični, trivijalni bojkotić u znak podrške Ukrajini. Ova Putinova, sadistički agresorska Rusija nisu ni mačke ni Tolstoj, ni hrtovi ni votka, ni Čehov niti boršč u Zagrebu. Putinova su Rusija leševi mladića koji nisu znali ni kamo su ni za čije babe brašno poslani, tisuće njihovih vršnjaka koji u kolonama stoje pred ledenom granicom Finske da izbjegnu sličnu sudbinu, tisuće premlaćenih i pozatvaranih na tko zna koliko samo zato što javno govore da ne žele taj prokleti rat u svoje ime.

Okej, otkažite nastupe na svim natjecanjima gdje bi ruski sportaši i sportašice mogli osvojiti prvo mjesto i ganuto slušati svoju himnu. Okej, nađite načina da Abramoviču oduzmete "Chelsea" i sve drugo, okej, otkazujte nastupe svim dokazanim Putinovim dvorskim ludama, rubljonošama i dupeliscima, dapače, samo naprijed, ali nemojte nam, urbi et orbi, svoju "podršku" Ukrajini dokazivati glasnim otkazivanjem retrospektive Tarkovskog u nekoj lokanoj kinoteci, izbacivanjem Harmsa, Iljfa i Petrova iz knjižnica ili ostracizmom autohtonih ruskih pasa i mačaka, vlasnikâ Lade Nive i studenata ruskog jezika. Eno vam Crveni križ, eno vam centri za prihvat ukrajinskih izbjeglica (ili prognanika, kako vam je draže) pa pomozite ako ste ljudi, umjesto da lajete i mijaučete pred zrcalom vlastite pokolebane savjesti.

Ma, eno vam, na kraju krajeva, i Bataljuna "Azov". Tamo baš takvih fali.