Moji su poslovni problemi počeli kad sam rekao da Srbi moraju znati gdje im je mjesto. Danas najveći utjecaj na financije, na banke i medije u Hrvatskoj imaju srpska i jugoslavenska opcija – sve je to u top emisiji javne televizije izgovorio Željko Kerum, splitski gradonačelnik i saborski zastupnik. Uobičajeno, pred javnost je istresao čitavo brdo genijalnih misli. Izjavu da „Srbi imaju većinski utjecaj na novce i medije u Hrvatskoj“ kompletirao je tvrdnjom da „svaki čovjek koji radi to zna“. Kao i onom da on nije šovinist, nego samo govori ono što „misli većina naroda“.

Doduše, u jednosatnom razgovoru Kerum je priznao i neke vlastite pogrešne poslovne odluke, ali Srbe ipak smatra glavnim uzrokom svog poslovnog kraha. Kad je već tako sjajno objasnio zašto ga banke blokiraju i carstvo mu propada, bilo bi vrlo zanimljivo znati tko je zaslužan za njegovo uzdizanje. Tko ga je i kako iz sitnog trgovca iz garaže pretvorio u multimilijardera? Kad bi se pokazala točnom njegova tvrdnja da su mu nevolje vezane uz trenutak kad je počeo javno govoriti što misli, bio bi to jako dobar znak. Ali ne zato jer bi potvrđivao srpsku osvetu. Nego zato jer bi sugerirao hrvatsku osudu. Možda bi ga trebalo razumjeti kao signal da je pročitan. Da je javnost shvatila s kim ima posla. Da je splitski poduzetnik, skorojević koji se voli naslikavati po maybachu, zapravo zatucana mentalna seljačina, teški provincijalac. Kad god progovori, Kerum uspije šokirati civiliziranu Hrvatsku. To je njegov problem, a ne Srbi. Bilo bi mu korisnije da se nije petljao u politiku. Svojim javnim istupima sam je sebe javno striptizirao.

Kerumove gluposti nisu tek još jedan ispad jednog neobrazovanog i primitivnog tipa. Slično je i Hitler tvrdio da Židovi u svojim rukama drže banke i financijske tokove i uništavaju arijevski duh njemačkog naroda. Stupidnosti koje je gradonačelnik Splita i saborski zastupnik, koalicijski partner HDZ-a, javno izgovorio klasičan su primjer govora mržnje, utuživ i zabranjen ne samo po hrvatskim zakonima.