Iako mu uskoro slijedi zasigurno burna rasprava i glasovanje o povjerenju Vladi u Hrvatskom saboru, premijer Andrej Plenković toliko je uvjeren u stabilnost aktualne parlamentarne većine predvođene svojim HDZ-om da SDP-ov prijedlog o pokretanju pitanja povjerenja dočekuje mirno i uz sarkazam. Baš kao i konferencije za novinare dojučerašnjeg koalicijskog partnera, Mosta nezavisnih lista. Zbog njih je, kaže, 'pod dojmom' i 'treperi'. Za suparnike iz oporbe još dodaje da 'njihova konstruktivnost i kreativnost dosežu nezapamćene razmjere u hrvatskoj politici' te da oporbeni političari nastoje profitirati na stanju u Agrokoru ponašajući se kao kolektivni 'glasnogovornik Ivice Todorića'.

S obzirom na to tko trenutačno čini oporbu u hrvatskom parlamentu i tko je pokušava predvoditi, čini se da Andrej Plenković niti nema razloga za brigu. Osobito zna li se da je oporba među sobom razjedinjena i ideološki i personalno te da minimalnu i podjednako ideološki i personalno heterogenu parlamentarnu većinu na okupu čvrsto drži ono maksimalno u svakom političkom trenutku. To je, naravno, vlast. No je li baš tako i mogu li vladajući uskoro doista zatreperiti?

Klizanje u milanovićevizaciju?

Nova ispitivanja javnog mnijenja govore da je vlast prema preferencijama birača daleko od nadmoćnog položaja nad oporbom. Upravo suprotno. Političke stranke koje u ovom trenutku čine parlamentarnu oporbu imaju uvjerljivu prednost nad strankama koje su ovog proljeća formirale novu parlamentarnu većinu. Nakon što je raskinuo suradnju sa strankom Bože Petrova upravo zbog slučaja Agrokor, Andrej Plenković i HDZ proteklih pola godine računaju na podršku nekoliko parlamentarnih stranaka i zastupnika koji su iz oporbenog prešli u vladajući tabor.

Od stranaka to su stranka zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji čini doslovce sve kako bi ostao na ili pri vlasti, zatim Neovisni za Hrvatsku Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića, koji su itekako ovisni o HDZ-u i proračunskim transferima u ciljanim izbornim jedinicama, zatim novi HDZ-ov 'najbolji prijatelj' HNS, koji vrlo vjerojatno broji svoj posljednji saborski saziv, te još nekoliko manjih stranaka, a sve odreda imaju po jednog saborskog zastupnika koji su u parlament uglavnom ušli na leđima HDZ-a. Među vladajuće svakako treba uvrstiti i klub zastupnika nacionalnih manjina, čiju pak većinu čini Samostalna demokratska srpska stranka Milorada Pupovca, za kojega je teško pretpostaviti što bi ga uopće moglo udaljiti od bilo koje vlasti.

U novom mjesečnom istraživanju agencije Promocije plus o društvenim i političkim preferencijama CRO Demoskopu stranke vladajuće koalicije imaju pojedinačno manju postotnu podršku od parlamentarnih stranaka u oporbi. Iako je, prema tom istraživanju, HDZ i dalje uvjerljivo na prvom mjestu s 31,3 posto podrške ispitanika, njegovi su koalicijski partneri na jedan do dva posto podrške te bi na novim izborima mogli računati otprilike na sličan broj zastupnika. Stranke koje birači prepoznaju kao alternativu HDZ-u, od dugogodišnjih aktera hrvatske politike SDP-a, HSS-a i IDS-a do njezinih novih igrača Mosta nezavisnih lista, Živog zida i Građansko-liberalnog saveza, sada zajedno imaju oko 45 posto podrške, što je rezultat zbog kojega bi u načelu trebao zatreperiti svaki odgovoran političar na vlasti.

Posebice kada 76,8 posto ispitanika smatra da zemlja ide u lošem smjeru i kada se sam premijer nalazi na prvom mjestu ljestvice negativnog doživljaja hrvatskih političara. Tako je u samo godinu dana Andrej Plenković s uvjerljivog prvog mjesta najpozitivnijih političara u zemlji stigao na prvo mjesto suprotno intonirane ljestvice, dok se optimizam uz koji je dočekan nakon svojih prethodnika na čelu stranke i Vlade istopio kao cijene dionica bivših Agrokorovih perjanica. Očito je sudbina Todorićeva koncerna itekako vezana uz percepciju aktualne vlasti – i kronološki i u svijesti hrvatskih građana – iako ona nije odgovorna za njegovo višegodišnje urušavanje. Ali jest za rješavanje mnogobrojnih problema do kojih je naglo dovelo to urušavanje.

Mada nasuprot sebi ima oporbu koja je u Hrvatskom saboru malo kad djelovala tako različito, većim dijelom neuvjerljivo i nespremno za suradnju, Andrej Plenković mora računati na birače koji će i takvoj oporbi u nedostatku drukčijih politika i političara i nevoljko dati povjerenje.

Dočekan kao dobrodošao odmak od svađalačke, neuspješne, pa i necivilizirane pojave svojih prethodnika, Andrej Plenković lako može skliznuti u vlastitu sanaderizaciju i milanovićevizaciju ne vrati li se prvotnom rječniku i načinu komuniciranja, u kojem nema mjesta ni za kakvo podcjenjivanje političkih suparnika.

Poglavito u kontekstu stalne društvene krize i držanja začelja u Europskoj uniji, što neće promijeniti ni u biti skroman gospodarski rast koji ne prate nikakve reforme ni dugoročno važni razvojni i reformski potezi, u čemu ova Vlada samo nastavlja put onih ranijih. Mala je vjerojatnost da bi postojeće stanje promijenila sadašnja oporba kada bi se sama našla na vlasti, ali birači ponekad i samu promjenu smatraju presudnom.

Strpljenje birača na testu

Mogu li se stoga u ispitivanjima javnog mnijenja najjače oporbene stranke SDP, Most nezavisnih lista i Živi zid, kojima bi se pridružili HSS, IDS, GLAS te HSU, dogovoriti oko zajedničkog nastupa prema sadašnjoj vlasti? Tim više jer sve više birača preferira oporbu u odnosu na vladajuće? Zasad teško jer u oporbi ne postoji okupljajuća točka takvog saveza, još manje političari koji bi svojom strategijom, taktikom, a nadasve političkim darom, pojavom i odgovornošću mogli proizvesti nešto konstruktivno i kreativno, kako to ironično, ali u biti točno detektira premijer.

SDP Davora Bernardića danas djeluje kao parodija SDP-a Ivice Račana koji je potkraj 1990-ih počeo okupljati kasnije na izborima pobjednički oporbeni savez, ne uspijevajući osmisliti ni vlastiti ozbiljan statut, program i lidera, dok Mostu i Živom zidu, unatoč entuzijazmu, kronično nedostaje kvalitetnih začetnika i provoditelja konkretnih ideja, poteza i politika.

Vlada je ovog proljeća pri glasovanju o povjerenju ministru financija Zdravku Mariću, koji je u Vladu stigao upravo s mjesta izvršnog direktora u Agrokoru, jedva priskrbila većinu, i to zahvaljujući političkim profilima poput Tomislava Sauche, do jučer važnog SDP-ovca, te istoj poziciji prema vlasti Zlatka Hasanbegovića i Milorada Pupovca. Zbog takvih okolnosti Andrej Plenković uistinu može ostati 'pod dojmom' i 'treperiti', ali bude li raslo nezadovoljstvo, a padalo strpljenje birača, ni slaba oporba neće mu biti jamstvo na novim izborima.   

*Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala