Tko danas najbolje predstavlja političku ideju konzervativnog demokršćanstva u Hrvatskoj? Od 1990. najjača hrvatska politička stranka HDZ, na čijem je čelu od lani predsjednik Vlade Andrej Plenković? Ili do jučer najmoćniji čovjek hrvatskog gospodarstva Ivica Todorić koji se usred istrage kaznenih djela protiv gospodarstva upravo politički samoodredio kao konzervativni demokršćanin? Dospije li pritom bivši čelnik Agrokora u pritvor, mogao bi lako uokviriti svoje teze o političkom progonu danima provedenima iza rešetaka kao dobrodošlom prilogu budućoj političkoj karijeri. Uostalom, na ovom je prostoru gubitak slobode i status političke žrtve uvijek bio preporuka za dolazak na vlast.

Pritom Todorić u svom blogu izrijekom proziva političke strukture čiji su pripadnici svjesni, kako ističe, da će svi kada im se on politički suprotstavi zauvijek izgubiti svoje privilegije i nestati s političke scene. Tako o političkim strukturama koje u zemlji uglavnom popunjava HDZ, a pod čijom je vlašću Todorićev Agrokor i stasao do strateške tvrtke za koju se pišu posebni zakoni, nije govorio nijedan ozbiljniji politički suparnik. Može li Ivica Todorić kao 'konzervativni demokršćanin' toliko prodrmati domaću političku scenu da će njezine elite, što sadašnje, što bivše, uistinu nestati s političke scene. Blef ili ne?

Ozbiljni suparnici iz neočekivanog smjera

Prije točno godinu dana, kada je dobio povjerenje Hrvatskog sabora da kao predsjednik Vlade počne obnašati najutjecajniju političku dužnost u zemlji, Andrej Plenković nije mogao ni slutiti da će mu druga godina premijerskog mandata započeti s Agrokorom kao ključnim problemom. I s Ivicom Todorićem kao najvećim oponentom aktualnim političkim strukturama.

Iako je bio podalje od svih dosadašnjih hrvatskih vlada koje su manje-više sve jako respektirale Todorićev položaj u hrvatskom gospodarstvu i na različite načine učvršćivale taj položaj, Andrej Plenković bi se sa svojim kabinetom lako mogao naći u najvećim poteškoćama kada je u pitanju isti taj Agrokor i njegov bivši šef. Naime niz problema koje je izazvalo upravljanje Todorićevim koncernom daleko je od bilo kakvog trajnijeg rješenja, a ti su se problemi od domaćeg gospodarstva naglo zakotrljali i u susjedstvo te u međunarodne odnose, pri čemu bi krucijalni vanjskopolitički akter mogla biti Rusija sa svojim bankarima i – političarima. Osobito isplivaju li na površinu sve veze svih političkih struktura s Ivicom Todorićem i njegovim načinom gospodarenja tvrtkom. Baš kao i namjere svih lovaca u mutnom, kakvih nije nedostajalo ni u jednostavnijim (ne)prilikama. 

Zato Andrej Plenković kao premijer ima, s jedne strane, ozbiljne suparnike iz neočekivanog smjera, a s druge pacificirane suparnike iz političke arene koji su odreda nedorasli situaciji. Tako je najveći uspjeh aktualne vlasti činjenica da je nitko ne može ugroziti osim nje same. Najjača oporbena stranka SDP ne uspijeva suvislo nadzirati ni samu sebe, a kamoli artikulirati rješenja stvarnih problema u zemlji. Njezin čelnik Davor Bernardić najbolji je Plenkovićev čovjek u oporbi jer dok čelnik SDP-a vodi stranku onako kako je vodi, HDZ može biti miran, sve da Agrokor i sutra ode u stečaj. Vladu više ne ugrožava ni Most nezavisnih lista koji s Bernardićevim SDP-om spaja amatersko poimanje politike u kojem pak uvijek ima mjesta i za ono što se zamjera suparnicima.

Napokon, dok god je HDZ čvrst na vlasti, makar i s jednom rukom prednosti u saborskim klupama, ni unutarstranački suparnici aktualnog predsjednika neće učiniti baš ništa bitno. Što se takvima dogodi, vidi se na primjeru HDZ-ovih disidenata koji su povremeno osnivali vlastite stranke. Ili su se samoosudili na političke margine, ili su se pokajnički vraćali u stranačke redove. O strankama poput HNS-a ili pojedincima poput Tomislava Sauche, koji su u proteklih godinu dana skočili u politički bezdan, najbolje govori činjenica da ovise o – HDZ-u.

Je li onda druga godina mandata Plenkovićeve vlade godina u kojoj će sadašnja vlast učvrstiti svoj položaj sukobljavajući se sa svim onim što predstavlja slučaj Todorićeva Agrokora ili će je upravo taj slučaj koštati stabilnosti zaljulja li se pozicija njezinih članova poput Zdravka Marića i Martine Dalić?

Kolika je vjerojatnost da će njih dvoje dočekati početak i treće godine mandata sadašnje Vlade? To ovisi isključivo o premijeru Plenkoviću. Do početka 2016. izvršni direktor za strategiju i tržište kapitala u Agrokoru Zdravko Marić već je mjesecima na udaru svih kritičara kobne simbioze tog koncerna i države. Sada kada u Vladi više nema Mosta nezavisnih lista, a SDP se svodi na papirnatu oporbu, Andrej Plenković niti nema razloga testirati vlastiti autoritet na održavanju trenutačnog sastava Vlade. Posebice postanu li najveći kritičari Vlade, kako smo to već čuli, odvjetnički timovi osumnjičenika u slučaju Agrokor. Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović pritom sve više zauzima položaj potencijalnog medijatora u prijeporima, neovisno je li riječ o domaćoj situaciji ili o odnosima s primjerice ruskim kreditorima Agrokora.

'Ne reci lažna svjedočanstva'

Tako je Andrej Plenković na početku druge godine mandata Vlade na čijem je čelu sve upućeniji na vlastite snage. Hoće li i kako nastaviti, dalje ovisi jedino o njegovim sposobnostima procjene situacije i upravljanja njome. Oporba praktički vegetira, u stranci više nema disonantnih tonova, šefica države misli na svoj mandat, a za vanjskopolitičke okolnosti od susjeda preko Europske unije do SAD-a i Rusije u ovom trenutku nema puno ni vremena ni resursa.

Zbog toga bi se u konačnici, barem kratkoročno, u Hrvatskoj uistinu najljući politički boj mogao voditi između HDZ-a kao konzervativne demokršćanske stranke i Ivice Todorića kao proklamiranoga konzervativnog demokršćanina. I pitanja tko od njih dosljednije poštuje sedmu i osmu Božju zapovijed. Svi kršćani, bilo u politici, bilo izvan nje, savršeno znaju da su to 'Ne ukradi!' i 'Ne reci lažna svjedočanstva!'. Hrvatska inačica demokršćanstva bit će sigurno kreativna.