Ako nešto radikalno ne promijeni u sljedećih nekoliko mjeseci, Milan Bandić će do kraja 2019. izgubiti lokalne izbore koji se održavaju 2021. godine. Porazu neće kumovati njegova neuglađena komunikacija s javnošću i nazivanje novinara pogrdnim imenima. Za mogući neuspjeh na izborima neće biti važna ni gradska opozicija sa svojim elaboriranim inicijativama u Gradskoj skupštini: politika je ovdje i dalje prije svega estrada.

Koliko god mu ta odluka bila i osobno teška kad ju je donosio u koaliciji sa Zlatkom Hasanbegovićem, neće mu kumovati ni micanje imena bivšeg mu idola Josipa Broza Tita s jednog od najljepših zagrebačkih trgova. Neće mu šanse na izborima ugroziti ni sva ta kupnja saborskih zastupnika i mešetarenje na nacionalnoj razini: gradonačelnik je među prvima shvatio da je hrvatska politika gotovo isključivo trgovina u kojoj svatko ima svoju cijenu, a obraz ne vrijedi mnogo. Ako ne napravi radikalnu promjenu, Milana Bandića će novoga gradonačelničkog mandata koštati ono što nam je svima zajedničko i što nas spaja. Smeće.

'Čujte sused, mi budemo još morali paliti ovo smeće tu kod nas na Jarunu. Kak da smo u 19. stoljeću!' bijesno mi je govorio susjed dok smo gledali kako tri kontejnera postaju pravi mini deponij. 'Pa nije Zagreb neka siromašna vukojebina da se nemre smeće odvest', nastavljao je psujući sve, a naročito gradonačelnika. 'Troše lovu na gluposti, a mi se gušimo u smeću i smradu.'

Dovoljno je skoknuti u Ljubljanu

Za svakog političara, a naročito onoga koji jedini 'dela preko ljeta', ovakav bijes sugrađana trebao bi biti alarm za uzbunu. U 19 godina vođenja Zagreba otpad je na različite načine obilježio vladavinu Milana Bandića. Očitovalo se to prije svega u pitanju saniranja Jakuševca i različitih odnosa s privatnim tvrtkama koje se bave zbrinjavanjem i recikliranjem otpada. Bilo je tu kaznenih prijava i policijskih akcija, požara i ozbiljnih onečišćenja zraka. U ta dva desetljeća malo je u stvarnosti učinjeno da se adekvatno riješi pitanje gospodarenja otpada.

Svojim nečinjenjem gradonačelnik je udaljio Zagreb od razvijenih svjetskih i europskih gradova koji vrlo aktivno rade na cilju da postanu sredine koje uspješno rješavaju to pitanje. Ne čine to isključivo zbog izraženih ekoloških uvjerenja građana koji žive u njima, već iz strateškog promišljanja budućnosti života u gradovima. Slijedom sve veće količine otpada, kvaliteta života prije svega se očituje u našem odnosu prema onome što koristimo. Otpad - u viđenju tih gradova - od problema postaje dio rješenja jer se njime mogu adresirati različita komunalna pitanja poput korištenja energije za javnu rasvjetu ili potrebe javnog prijevoza. Otpad je ujedno potencijalno velik izvor financijskih prihoda, a adekvatnim zbrinjavanjem i recikliranjem različitih vrsta cijena komunalnih usluga može se znatno smanjiti.

Neki od preduvjeta drukčijeg odnosa prema otpadu veća su dostupnost usluga građanima, pravodobnost odvoza, određivanje cijene po količini i vrsti otpada, napredna tehnološka rješenja te prije svega ciljana i dugotrajna edukacija stanovništva u svrhu razvrstavanja u domu. Navedenim se s jedne strane omogućuje dostupnost kvalitetne usluge, a s druge strane povećava odgovornost građana.

Vodeći ljudi Zagreba ne trebaju putovati do Singapura ili Južne Koreje da se upoznaju s takvim rješenjima, dovoljno je otići do Ljubljane i uvjeriti se što je sve moguće učiniti uz dobar plan i neovisnost o interesnim skupinama i kako u kratkom roku od pitanja otpada napraviti pitanje ponosa jednog grada. Štoviše, u centraliziranoj državi, u kojoj Zagreb umišljeno sjedi na vrhu, Milanu Bandiću bilo bi korisno da, umjesto na neka druga, ode na hodočašće do Međimurja ili Krka te provjeri kako je i u Hrvatskoj moguće osigurati učinkovito odvajanje otpadom.

Milan Bandić to vjerojatno neće učiniti jer smatra da su Zagreb i Hrvatska 2019. jednaki onima iz 2000., kad je još kao SDP-ovac folklorno obećao da će se spaliti ako ne sanira Jakuševac. Zagrebačko odlagalište otpada, nažalost, još nije sanirano, a zagrebački gradonačelnik se, nasreću, nije spalio. Za takve nepromišljene izjave nikada nije kažnjen na izborima. Zna on da je političko pamćenje ljudi ovdje kratko, a politička obrazovanost niska. Baciš nekoliko bombastičnih izjava, uvrijediš nekoliko novinarki, s obje se strane uključiš u raspravu o ratovima naših djedova i pradjedova, daš neki novac svima, uglaviš se u nacionalnu politiku kao jezičac na vagi i 'delaš svoje sa svojima' - business as usual. I u svemu je on u pravu, osim u jednome. U vezi s ekologijom i gospodarenjem otpadom Hrvatska i Zagreb 2019. godine nisu jednaki onima iz 2000.

Djeca o otpadu mnogo znaju

'Mislim da je najveći problem u budućnosti zagađenje okoliša i smeće u moru i po gradu', riječi su osmogodišnje Zagrepčanke u istraživanju o njihovom viđenju budućnosti koje već više godina provodimo u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu. Borba za očuvanje okoliša, koja uključuje gospodarenje otpadom, dominantna je vrijednosna pozicija hrvatskih učenika od nižih razreda osnovne škole. Pozicija je to koja uvelike nadmašuje sve druge obrasce koji se pokušavaju nametnuti formalnim obrazovanjem. Znaju djeca više o otpadu od mnogih stvari koje uče u školi iz matematike, hrvatskog jezika ili povijesti. Znaju oni više i od svojih roditelja te ih često upozoravaju na nepažljiva i štetna ponašanja. Njihova će se vrijednosna pozicija uskoro, baš kao i u mnogim zapadnim demokracijama, preliti u veću popularnost političkih opcija koje zagovaraju održivost i zelena rješenja.

Milan Bandić ima nekoliko mjeseci da shvati da će pitanje gospodarenja otpadom u nadolazećim godinama u Hrvatskoj, naročito na lokalnoj razini, postati ključno političko pitanje i odrediti njegovu sudbinu. U toj političkoj utakmici neće pomoći ni fontane, ni imena ulica i trgova, ni Ljeta na Savi, ni imaginarne žičare, ni kante za papir, ni žute i smeđe vrećice, ni drakonske kazne. Ta politička utakmica uključuje intenzivan rad s onima koji te psuju na ulicama i s onima koji imaju osam godina te o zbrinjavanju otpada možda znaju više od tebe. Kada je smeće po ulicama, lakonski i bezobrazni odgovori ne mogu nikoga više zadovoljiti. Kad postoji zdravstveni problem u gradu, nikome više nisu važni koncerti predsjedničkih kandidata kod fontana. Kada smrdi, smrdi svima bez obzira na to je li im djed bio... Kada smrdi, političari obično postaju bivši.