Ako ništa drugo, hrvatska politika u posljednje vrijeme nudi niz iznenađenja. Jer -  tko bi rekao da će se na predstojećim lokalnim izborima jedna od najzanimljivijih bitaka voditi za gradonačelničko mjesto Varaždina. Iako varaždinska lokalna politika ni dosad nije bila dosadna, osobito kada je riječ o tamošnjim slikovitim gradonačelnicima zbog kojih su se, primjerice, raspisivali prijevremeni izbori i donosile odluke o privremenom financiranju, tek će ovogodišnji lokalni izbori u Varaždinu donijeti neviđeni politički sraz. I to HDZ-a i jednoga od HDZ-ovih partnera s prošlogodišnjih parlamentarnih izbora.

To je Hrast – pokret za uspješnu Hrvatsku čiji predsjednik Ladislav Ilčić ulazi u treću utrku zaredom za gradonačelničku dužnost u Varaždinu. Na prijevremenim gradonačelničkim izborima 2011. bio je četvrti od četiri kandidata osvojivši 15,62 posto glasova birača, a četvrti je bio i na redovitim lokalnim izborima 2013. s osvojenih 7,89 posto kada se u prvom krugu natjecalo šestero kandidata. Ilčićeve ambicije nisu ništa neobično, čak ni u kontekstu da će se suprotstaviti kandidatu stranke kojoj Hrast može zahvaliti da je već drugi put postao parlamentarnom strankom s obzirom na zajednički nastup na parlamentarnim izborima. Naime, i dosad su se na lokalnim izborima natjecali kandidati i političke stranke koji su istodobno obnašali vlast na nacionalnoj razini, i to u koalicijama predvođenima HDZ-om, i u koalicijama predvođenima SDP-om. Uostalom, riječ je o dvije razine vlasti i nizu različitih lokalnih sredina, interesa i političara.

Ono što HDZ-ovo i Hrastovo natjecanje na varaždinskim izborima ovaj put čini drukčijim jest odluka Ladislava Ilčića da se opet kandidira za gradonačelnika zbog toga što se HDZ poziva na demokršćanstvo, a u Varaždinu ima kandidata koji živi na potpuno suprotan način. U suprotnom, Ilčić bi i u Varaždinu podržao HDZ.

No što je to toliko nedemokršćanski u načinu života HDZ-ova kandidata Damira Habijana da se čelnik Hrasta odlučio suprotstaviti HDZ-u na lokalnoj razini?

Ilčić se nije odvažio reći što misli

Treba pretpostaviti da je Ladislav Ilčić mislio na Dekalog, odnosno na Deset Božjih zapovijedi. Pritom se zasigurno nije referirao na izvorni tekst na hebrejskom te Habijanu zamjerio da je eventualno poželio kuće bližnjega svoga, njegove volove i magarce, nego na Božje zapovijedi iz katoličkog Katekizma. O koju se to pak Božju zapovijed HDZ-ov kandidat u svom načinu života, prema Ilčiću, ogriješio? Je li ubio, ukrao, izrekao lažna svjedočanstva ili možda poželio tuđe stvari i zatim ih prigrabio? Očito nije jer bi se njime već bavilo i hrvatsko pravosuđe, a ne samo tumači Dekaloga. Može se pretpostaviti da Damir Habijan kao vjernik poštuje i prve tri Božje zapovijedi te da poštuje svoje roditelje kako nalaže četvrta Božja zapovijed. Ako je Ladislav Ilčić mislio na zapovijed da se ne sagriješi bludno, ni na koji način nije pojasnio o čemu je zapravo riječ. Ovako je sve ostalo u zraku jer se predsjednik Hrasta ipak nije odvažio reći na što misli.

Zato će u nedjelju, 21. svibnja 2017., svoje reći i varaždinski i svi ostali birači na lokalnim izborima. Iako je direktno napao svoga suparnika u Varaždinu, Ladislav Ilčić indirektno je napao i Andreja Plenkovića. I pomogao mu.

Otkako je postao predsjednikom HDZ-a, Andrej Plenković od svih je dosadašnjih predsjednika stranke najviše govorio o HDZ-u kao demokršćanskoj stranci želeći je pozicionirati u svijesti birača sukladno svojim iskustvima suradnje s ideološki sličnim strankama u Europskom parlamentu i Europi. Zato je Ilčićevo prozivanje HDZ-a kao de facto licemjerne stranke itekako znakovito. Iako se moglo pretpostaviti da će se u Varaždinu glavni sraz voditi između kandidata koalicija predvođenih SDP-om i HDZ-om, Hrast je dodatno dinamizirao političku scenu u gradu te će pravi svjetonazorski rascjep na izborima biti između Damira Habijana i Ladislava Ilčića neovisno o ostvarenim rezultatima. Habijan će ovako dobiti i glasove birača koji inače ne bi glasovali za HDZ.

Usto, Hrast i u ostalim sredinama nastoji zamijeniti HDZ na vlasti, a posve je jasno da će i drugi HDZ-ov koalicijski partner, puno jači i utjecajniji Most nezavisnih lista na lokalnim izborima biti jedan od vodećih suparnika stranke Andreja Plenkovića, osobito u srednjoj i južnoj Dalmaciji u kojoj je 2013. i počeo Mostov put od lokalnog iznenađenja do vlasti na nacionalnoj razini.

Što ako Most izgubi svoje utvrde?

U Metkoviću u kojem je 2013. za gradonačelnika izabran Mostov čelnik Božo Petrov, a u Omišu Mostov potpredsjednik Vlade Ivan Kovačić, nova pobjeda Mosta ili HDZ-a neće biti samo rezultat odnosa snaga na lokalnoj razini nego i percepcije rada središnje vlasti. Most je, unatoč svim ideološkim i pragmatičnim sličnostima s HDZ-om, i na lokalnoj i na nacionalnoj razini uspio zalažući se za izrijekom drukčiju politiku od one viđene posljednjih desetljeća. Sada je stranka Bože Petrova dio upravo te politike, a pravi rezultat Mosta bit će upravo onaj na ovogodišnjim lokalnim izborima, i to ponajviše u onim sredinama u kojima je stranka obnašala vlast dodajući joj od početka 2016. i nacionalnu komponentu.

Most je, ako ništa drugo, pokazao da ne bježi od raskida suradnje u vrijeme kada ta suradnja više nije moguća s pozicija interesa stranke. Što će se dogoditi ostvari li Most na lokalnim izborima, i to baš u direktom srazu s HDZ-om, nepovoljan rezultat? Hoće li stranka preuzeti odgovornost i zaključiti da su joj birači uskratili povjerenje ne samo kao obnašateljima dužnosti na lokalnoj, nego i na nacionalnoj razini? U Europi nije nepoznanica da najviše rangirani političari daju ostavke nakon što njihove stranke ostvare loše rezultate na lokalnim ili regionalnim izborima kao što je to učinio talijanski premijer Massimo D'Alema nakon rezultata svoje stranke na regionalnim izborima 2000. godine.

Aktualni hrvatski premijer Andrej Plenković od svih predsjednika parlamentarnih stranaka je najmirniji što se tiče mogućih rezultata na lokalnim izborima. HDZ u odnosu na 2013. može samo profitirati, osobito kada se vidi tko se sve stranci i na koji način suprotstavlja. Od neuvjerljive oporbe do mjesnih inkvizitora. Na koji god se način s njima sukobio na izborima, HDZ i nakon njih ostaje čvrsto na vlasti, posebice oslabe li mu odreda koalicijski partneri. Stoga je prava šteta za HDZ da se istodobno ne održavaju i parlamentarni izbori jer bi nakon njih mogao slobodno formirati vlast bez dosadašnjih i – možda pogubnih kompromisa.