U svojoj je karijeri Nikola Kojo odigrao desetke velikih uloga kojima je vjerno dočarao osobitosti i bizarnosti prostora na kojem živimo. Posljednja takva nije filmska ni kazališna već ona voditeljska u kvizu 'Najslabija karika' koji se emitira na srpskoj Prvoj TV. U tom kvizu natjecatelji uz odgovaranje na različita pitanja odlučuju tko je među njima 'najslabija karika'. U svim državama, od Azerbajdžana, preko Norveške do Južnoafričke Republike, autori računaju na to da odluka o izbacivanju ne ovisi samo o točnosti odgovaranja već i o procjeni koliko drugi ugrožavaju šanse za osobni uspjeh. Ono što bi u svakodnevici bilo automatski okarakterizirano kao nepoštenje i sebičnost u tih 25 minuta na televiziji postaje prihvatljiva i poželjna osobina.

U svojoj je karijeri građevinski radnik bez stalnog radnog mjesta Vladimir Krnač izgradio puno toga. Pasionirani kvizaš iz Bačkog Petrovca prošlog je tjedna nanizao 22 točna odgovora, što nije spriječilo njegove manje uspješne kolege Jugoslava i Miljana da ga proglase najslabijom karikom i izbace iz daljnjeg natjecanja. 'To je deo igre', rekao je Jugoslav objašnjavajući svoje postupke. Nije to jasno rečeno, ali na ovim je prostorima 'izbaciti najboljeg' glavna taktika opstanka lošijih, manje obrazovanih i nečasnijih.

Hrvatska je puna mladih ljudi koji sliče Vladimiru Krnaču. Onih koji posjeduju znanja i vještine i koji su se spremni životno natjecati očekujući da postoje pravila igre koja svi poštuju. Odrastajući u društvu u kojem su okruženi brojnim primjerima napredovanja temeljenog na nepotizmu i klijentizmu vrlo brzo shvate da u našoj životnoj igri ne pobjeđuju najbolji. Upravo zapošljavanje temeljeno na rodbinskim, prijateljskim i političkim vezama mladi ljudi navode kao glavni razlog želje za odlaskom iz Hrvatske. Najviše čemu se mogu nadati je da im se, baš kao i Vladimiru, kaže da su moralni pobjednici. Oni stvarni laureati davno su shvatili da je za specijalizaciju, posao čistačice u školi ili asistenta na fakultetu najvažnije učlaniti se u političku stranku i imati pristup tatinim vezama.

'Ali ima nešto što se zove viteštvo', cinično je odgovorio Nikola Kojo smušenom Jugoslavu. Uz negiranje meritokratskih principa, ovdje se desetljećima sustavno provodi uništavanje integriteta. Osobe koje stoje iza svojih djela i poštuju druge iznimka su u hrvatskom javnom prostoru. Dovoljno je pogledati aktualni sat u Saboru i poslušati prepirke vodećih ljudi Hrvatske. Umjesto integriteta i 'viteštva', u političkom vrhu caruju bahatost, vrijeđanje, podmetanje, neistine. Sve ono čega se normalne osobe srame postalo je suština igre.

'Vi ste primer mladim ljudima kako treba da se radi i uči', rekao je odličan srpski glumac u završnom obraćanju Vladimiru. Pritom je zaboravio reći da su nam društva puna 'moralnih pobjednika', a da su mladi shvatili da nam životima upravljaju manje sposobni i manje moralni. Dok oni dijele politički plijen, bacaju suzavce prošlosti u oči maskirajući stvarne probleme, hvale se milijardama koje ulažu, neke klinke i klinci koji znaju 22 točna odgovora već pakiraju kofere ne čekajući da im Nikola Kojo kaže:

'Nažalost, Vaše kolege su rekle da ste Vi najslabija karika, a mene je sramota što to moram da Vam saopštim.

Do viđenja!

Svaka čast.'