Michael Connelly (rođen 1956) može se pohvaliti time da su njegovi romani prevedeni na 39 svjetskih jezika te su se zasad prodali u više od 45 milijuna primjeraka, što znači da ovaj američki pisac krimića pripada među najtiražnije književne autore koji danas rade u svijetu. No, za razliku od primjerice kolege Jamesa Pattersona, koji godišnje štanca tri-četiri knjige, Connelly se ističe i time što je dosad u karijeri osvojio i niz književnih nagrada za svoj rad, što svjedoči da njegovi krimići idu dublje od pukog napetog zapleta.

U to se mogu uvjeriti i hrvatski čitatelji, s obzirom da je ove godine Lumen objavio Connellyjev roman 'Preokret' (u prijevodu Brune Štefića), treći u nizu iz serijala o odvjetniku Mickeyu Halleru, kojega je na filmskom platnu već utjelovio Matthew McCounaghey. Ova holivudska zvijezda glumila je Hallera u filmu 'Cijena istine'' ('The Lincoln Lawyer' iz 2011. godine), no to nije bila prva filmska ekranizacija Connellyjeva romana, pa smo zato intervju s piscem morali započeti pitanjem o legendardnom Clintu Eastwoodu. Naime, Eastwood je 2002. snimio po Connellyjevom romanu krimić 'Blood Work', no pisac kaže da nije zapravio bio značajno uključen u snimanje filma: 'Nisam imao veliku interakciju s Clintom Eastwoodom oko tog projekta. Upoznali smo se i nekoliko puta razgovarali te sam posjetio set nekoliko puta.' Iako Connelly kaže kako se slaže s kolegom Jamesom Ellroyem u stavu 'moja knjiga, tvoj film', ipak se više uključio u 'filmski proces', za koji kaže da ga 'fascinira'.

Uostalom, fascinacija jednim filmom bila je katalizator spisateljske karijere Michaela Connellyja. Riječ je o 'Dugom oproštaju' ('The Long Goodbye') Roberta Altmana, koji je ovaj filmski genijalac snimio na vrhuncu svoje kreativne moći 1973. godine. Riječ je o adaptaciji klasičnog krimića Raymonda Chandlera o ciničnom privatnom detektivu Philipu Marloweu, kojega su tijekom desetljeća glumili Humphrey Bogart i Robert Mitchum, dok se Altman odlučio za Elliotta Goulda, prebacivši i cijelu priču u sedamdesete godine prošlog stoljeća. Connelly je Altmanov film odgledao kao mladić te ostao zaljubljen u kompleksne likove i njihove zapetljane odnose, pa i danas ističe koliko ga se taj film dojmio: 'Imao sam 19 godina, a to je bila moćna priča o autsajderu koji izvana gleda što se događa u društvu. Jako sam se zagrijao za tu ideju autsajdera, jer sam i sebe gledao na taj način. Marlowe iz tog filma imao je isti svjetonazor kao ja, a mislim da i danas dijelimo sličan pogled na svijet.'

Connelly je nakon toga godinama radio kao novinar na Floridi, a kasnije za Los Angeles Times, i to većinom u crnoj kronici, što mu je definitivno pomoglo u kasnijoj karijeri pisca krimića, koja je službeno započela 1992, kada je objavio svoj prvi roman 'The Black Echo': 'Tako sam dobio mogućnost ulaska u svijet o kojem sam želio pisati, a jednako važna je radna etika koju sam razvio – pisati svaki dan. Naučio sam i mnogo o tome zašto je važno uređivati i prepravljati tekstove. Bilo je to vrlo vrijedno iskustvo za mene kao pisca.'

Dva najpoznatija lika koja je Michael Connelly stvorio su detektiv Harry Bosch i odvjetnik Mickey Haller, čije dogodovštine opisuje i kod nas prevedeni 'Preokret'. Connelly ova opisuje Boscha i Hallera: 'Njih dvojica su različite strane istog novčića. Obojica su i dio američkog pravosudnog sustava, ali imaju različite uloge. Bosch želi ispraviti zlo, unijeti red u kaos. Hallera zanima da je proces izveden kako treba, ali i sam često proizvodi kaos. Ono što imaju zajedničko jest ciničan pogled na život, koji zapravo skriva veliku nadu koju imaju za ljude.' Haller se prvi put pojavio u romanu 'The Lincoln Lawyer', s time da 'Lincoln' u naslovu nije slavni američki predsjednik ili grad u saveznoj državi Nebraska, nego ogromni auto koji proizvodi General Motors: 'Sviđalo mi se kako to zvuči 'Linclon Lawyer'. Ali pazio sam i na to da budem realističan, s obzirom da je veliki Lincoln jedno od omiljenih prometala u Los Angelesu za one koje okolo vozi šofer.'

Odvjetnik Mickey Haller se bavi obranom optuženih za raznolike kriminalne aktivnosti, s time da ima i mnogo bogatih klijenata. Connelly pak u svojim krimićima ne propušta, kao što je uobičajeno u skandinavskim predstavnicima žanra, komentirati usput socijalnu i politički stvarnost svojih likova, odnosno upozoriti da (ne)pravda u Americi često ovisi o tome koliko tko ima novca: 'Naš sistem je nesumnjivo postavljen u korist bogatih i moćnih. To je fantastična arena za fikciju jer se bavite i svim tim nejednakostima. Naročito su politični moji romani o Halleru, jer u njima pokazujem kako je pravosudni sistem manjkav, a pravdu mogu izigrati oni koji poznaju sistem.'

Svoju poziciju međunarodno obožavanog pisca krimića Michael Connelly itekako voli: 'Veliko je zadovoljstvo znati da su se likovi koje sam izmislio povezali s čitateljima diljem svijeta. Super je znati da u Hrvatskoj ima ljudi koji čitaju o Mickeyu Halleru ili Harryju Boschu. Nije to nikakav teret ili slično. Ipak, mislim da je tajna svega u moći koju ima zanimljiva priča.' Ipak, Connelly naglašava da, iako je napisao tridesetak romana i prodao desetine milijuna knjiga, još uvijek kad piše uzima sebe kao idealnog čitatelja: 'Najbolje je držati se malo po strani i ne razmišljati o tome što čitatelji očekuju. Pišem u osnovi za jednu osobu – samog sebe. I vjerujem da ako sam ja zadovoljan nekom pričom i likovima, naći će se još ljudi u svijetu kojima će se to također svidjeti.'