Prema objašnjenju koje je pred novinarima ponudio tajnik Švedske akademije Peter Englund, francuski pisac Patrick Modiano zaslužio je Nobelovu nagradu za književnost zbog 'umjetnosti sjećanja kojom je evocirao najneuhvatljivije ljudske sudbine i otkrio život-svijet za vrijeme okupacije'. Riječ je o standardno ne baš jasnom objašnjenju koje se svakog listopada čuje u Stockholmu, koje rijetko kada za široku javnost sažima razloge zbog kojih je neki književni autor nagrađen Nobelom, naročito kada je u pitanju netko čiji rad nije masovno popularan. Modiano je, čini se, jedan od tih pisaca, nepoznat širokoj čitateljskoj publici, ali strastveno obožavan i iznimno cijenjen u izabranim literarnim krugovima, što podrazumijeva i postojanje krugova u kojima se Modianoa smatra posve precijenjenim, pa i prosječnim piscem.

Reakcije na dodjelu Nobelove nagrade za književnost Patricku Modianu stoga su, očekivano, podijeljene, jer nije riječ o autoru poput Maria Vargasa Llose, čiji je Nobel dočekan kolektivnim 'Konačno!'. Njemački konzervativni dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung hvali Modianov društveni angažman: 'On je dio francuskih intelektualaca koji su kroz svoje knjige neumorno protestirali protiv umanjivanja zla režima iz Vichyja.' S druge strane, u književnom smislu Modiano po FAZ-u pripada 'više konvencionalnom' dijelu suvremene francuske književnosti, što nije nužno mana, jer se 'tečno čita pa je baš zbog toga i izazivao reakcije'.

Liberalni tjednik Die Zeit pak piše da je Modiano 'itekako zaslužan dobitnik Nobela', jer svatko 'tko je počeo čitati Modiana zna da se od snage njegove proze ne može pobjeći', a hvali se i autorov 'elegantni stil'. Knjige francuskog pisca 'izraz su zapadnog društva u kojemu više nema utopija', u kojemu je 'pogled unaprijed postao zastario' te Modiano 'pokušava utopije prošlosti zadržati i opisati kako bi ostale tu unatoč zaboravu i smrti'.

Američki New Yorker pak piše da za Francuza izvan njegove domovine 'praktički nitko nije čuo', ali da je riječ o važnom piscu koji se uvijek vraća određenim temama, poput straha od nestajanja, zamagljivanju granica morala i snazi prošlosti. No američki su mediji mnogo više opsjednuti time što Philip Roth još uvijek nije dobio Nobelovu nagradu za književnost te se u mnogim tekstovima kritizira ta činjenica dok se piše o Modianu, koji je predstavljan kao dobar pisac, ali ne i neizbježni laureat.

New York Times ističe da su u SAD-u prevedene samo tri Modianove knjige koje su zajedno prodale tek osam tisuća primjeraka te dodaje kako se Nobelova nagrada često dodjeljuje 'opskurnim eurocentričnim piscima'. Iz toga da je Nobela dobio Modiano, New York Times zaključuje kako je 'Švedska akademija ove godine odlučila ignorirati svoje kritičare'.

Francuski su mediji, naravno, puni oduševljenja za počast koju je Modiano dobio. No čak će i Le Monde priznati kako Modiano 'ne stvara knjižene simfonije ili opere', ali je zato 'odličan pijanist'.