'Prije i poslije', rad kojim je Ana Horvat pobijedila na natječaju T-HTnagrada@msu.hr izložen je u njujorškom Centru za suvremenu umjetnost (Contemporary Art Center)
Rad Ane Horvat izložen je u P. S. 1 Centeru u okviru ciklusa 'International and National Projects' (Međunarodni i nacionalni projekti), koji ima za svrhu promovirati radove s područja suvremene umjetnosti, naročito filma, fotografije, skulpture, slikarstva i instalacija. Osim Ane Horvat na izložbi sudjeluju i fotograf Patrick O'Hare te video umjetnik Robert Boyd.
Nakon što je vidjela rad Ane Horvat pod nazivom 'Prije i poslije', prilikom ovogodišnjeg žiriranja radova pristiglih na natječajT-HTnagrada@msu.hr, članica žirija, Alanna Heiss, direktorica P. S. 1, Centra za suvremenu umjetnost u New Yorku, predložila je da se isti rad izloži na izložbi u instituciji koju vodi.
Podsjetimo, rad Ane Horvat osvojio je prvu nagradu na ovogodišnjem natječaju i bio je izložen u studenome u prostoru HDLU-a u Zagrebu. Radi se o jednoj od tri otkupne nagrade, što znači da će tvoriti buduću zasebnu zbirku u okviru fundusa Muzeja suvremene umjetnosti.
Radi se o tri videa plastičnih operacija na krpenim lutkama, pod nazivima 'Liposukcija', 'Operacija korekcije nosa', 'Operacija povećanja grudi', o lažnim uzorcima tkiva, o izjavama izmišljenih pacijenata i liječnika te o fotografijama stanja 'prije' i 'poslije'.
Promatrajući rad u kontekstu najnovije filmske produkcije, kakva se, primjerice, nameće kada se uzme u obzir najnoviji film braće Coen, 'Burn after reading' (Spaliti nakon čitanja), u kojemu je glavnim pokretačem peripetija želja jednog od glavnih ženskih likova - želja za plastičnom operacijom - čini se da je pokušaj mlade hrvatske umjetnice da ogoli tako čest postupak više od puke namjere.
Ne samo da je javno aktivirala reakciju na u medijima sve češće prisutno nasilno mijenjanje prirodno dane konstitucije tijela, nego je toj pojavi pridala značenje kulturnog fenomena, intoniranog ironično i sarkastično. Video radovima, kojima snima precizno i staloženo 'operiranje' na lutkama, predmetima iz svakodnevne uporabe, pokazuje da je istovremeno sve moguće, ali i da se radi o prelaženju granice dane prirodno preuzetim poretkom. U tom smislu kod promatrača izaziva i tugu i podsmjeh. Baš kao i ranije spomenuti film. Stoga nije neobično što je ovaj uradak proizveo slične reakcije u različitim geografsko-kulturnim sredinama kakve su Zagreb i New York, priopćili su iz Muzeja suvremene umjetnosti.
