Andrej Nikolaidis dao je zanimljiv intervju Dubrovačkom dnevniku, čije dijelove prenosimo. Govorio je o problemima u regiji, političkoj slici, ulozi angažiranog intelektualca i drugim važnim temama. Pitanja su sondirala cjelokupnu političku situaciju na Balkanu - od matične mu Crne Gore, preko Srbije i Hrvatske, sve do Bosne i Hercegovine, ali su se bavila i intimnijim stvarima poput pripreme vlastite kćeri za emigraciju, jer Nikolaidis smatra da za regiju nema spasa.

Vi ste žestoki kritičar postojećeg stanja i aktualne vlasti. Zovu li vas u Crnoj Gori jugonostalgičarem? U Hrvatskoj tako često nazivaju one koji kritiziraju nacionalističku vlast.

- Ne nazivaju me jugonostalgičarem jer taj termin ovdje ima drugačiju konotaciju. Jugonostalgičar u srpskom i crnogorskom kontekstu ima skroz drugu priču. Primjerice kada bi vas ovdje neki desničar nazvao jugonostalgičarem on bi vam zapravo uputio kompliment iz svoje vizure zato što je Slobodan Milošević, dok je vodio ratove i pri tome napao Hrvatsku, BiH i Kosovo, čitavo vrijeme tvrdio da se bori za očuvanje Jugoslavije.

I ljudi su mu u to povjerovali iako je istaknuti srpski nacionalizam bio vidljiv.

- Da, dio građana mu je to nekim čudom vjerovao. Taj čovjek otkako je došao na vlast 1987. na sjednici Saveza komunista, je učinio sve kako bi Jugoslaviju učinio nemogućom. Svakome je moralo biti jasno kako takva Jugoslavija, u kojoj raste srpski nacionalizam, nije bila moguća. On je upravo uradio to – napumpao je do neslućenih razmjera velikosrpski nacionalizam i raspad Jugoslavije je bio neizbježan. Međutim, njegova propaganda i njegovi državni mediji su čitavo vrijeme, dok je on vodio ratove, tvrdili kako se on bori za očuvanje Jugoslavije koja je već bila mrtva i nije postojala. Zbog toga je i propaganda koju vodi Putin tijekom rata u Ukrajini vrlo neoriginalna. Ona je ustvari kopija onoga što je Miloševićeva propaganda radila devedesetih godina.

Zašto ljudi lako vjeruju takvim neoriginalnim idejama?

- Zapanjujuće je koliko je ruska propaganda neinventivna i koliko ona ponavlja srpsku propagandu iz devedesetih godina. I Putin koji vodi potpuno jasan i nedvosmisleno osvajački rat, tvrdi kako vrši nekakvu denacifikaciju Ukrajine, baš kao što je tvrdio Milošević koji je vršio takozvanu deustašizaciju Hrvatske tako što je napao Hrvatsku. U BiH je izvršio genocid nad Bošnjacima pod krinkom kako spašava Europu od islamske invazije. Zato i kažem kako iz perspektive ovdašnjih desničara jugonostalgija je jednako Velika Srbija. Ja sam u svom životu učinio sve da se borim protiv Velike Srbije i nitko mi neće reći kako sam ja jugonostalgičar.

A kako vas onda nazivaju kada vas žele uvrijediti?

- Premijer Dritan Abazović, koji je vazal Aleksandra Vučića i čovjek fenomen jer je etnički Albanac, a politički velikosrbin, često voli reći kako sam ja fašist i kako ima nešto fašističko u meni. Ja inače imam nultu toleranciju prema fašizmu i moj antifašizam je apsolutan. On tvrdi kako time što pokazujem nultu toleranciju prema fašizmu, ja sam zapravo fašist. Njegova je teza kako prema fašizmu treba biti tolerantan pa ste onda lijep i uljudan liberal.

Ostatak intervjua pročitajte ovdje.