Riječ je o autorici koja je iza teških zavjesa vlastite literarne radionice plaho izvirila krajem sedamdesetih kao pjesnikinja posve uobličene poetike, da bi se tijekom jednog desetljeća uzdigla do najviših uzvisina suvremenog pjesništva, sa svim nedaćama i krijepostima koje takvo mjesto podrazumijeva. Od nagrade Goran za mlade pjesnike do Goranova vijenca za respektabilan opus prošlo je više od desetljeća, a Anka Žagar je iz knjige u knjigu brižljivo 'plela košuljicu' (kao što sama kaže u jednoj od ranijih pjesama) vlastite poetike i individualnog iskustva jezika, koje je uvijek imalo hrabrosti zakucati na vrata neizvjesnog i nepoznatog, obogaćujući naš iskustveni prostor posve specifičnim prinosima, navodi izdavač Meandar.

Anka Žagar rođena je 6. srpnja 1954. u Zamostu u Gorskom kotaru. Polazila školu u Plešcima, Čabru i Zagrebu, gdje je diplomirala na Filozofskom fakultetu. Objavljene knjige pjesama: 'Išla i sve zaboravila', Goranovo proljeće, Zagreb, 1983. 'Onaon', s grafikama Dalibora Jelavića, Zbirka Biškupić, Zagreb, 1984. 'zemunice u snu', Mladost, Zagreb, 1987. 'Bešumno bijelo', s grafikama Ljubomira Stahova, Zbirka Biškupić, Zagreb, 1990. 'Nebnice', Naprijed, Zagreb, 1990. 'Guar, rosna životinja', s crtežima Mirjane Vodopije, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1992. 'Stišavanje izvora', Meandar, Zagreb, 1996. 'Die Besaenftigung der Quelle', Dedalus Verlag, 2008. 'Male proze kojima se kiša uspinje natrag u nebo', Zbirka Biškupić, Zagreb, 2000; 'Stvarnice, nemirna površina', Meandar/Meandar media, Zagreb 2008.