Biblijska priča o Juditi koja je ubivši Holoferna oslobodila svoj narod u stihove je početkom 16. stoljeća pretočio Marko Marulić. Jedan je to od nekoliko Marulićevih tekstova napisanih na njegovom materinjem jeziku.

Judita je pobožna, ali i lijepa Židovka koja uspije zavesti i obezglaviti moćnog asirskog generala Holoferna. Eros i Thanatos su opjevani u ovoj okrutnoj priči na veoma intiman i intrigantan način, pri čemu su korišteni srednjovjekovni 'disputationes' iz glagoljičke tradicije.

Te nam umetnute epizode koje alterniraju s pripovjednom niti daju predah od glavnih zbivanja djelu i istovremeno nam daju uvid u stanje uma glavnih likova: u onom trenu kada mu se glava odvaja od tijela, Holofernove se misli razdvajaju u lucidnom dijalogu između njegove duše i tijela. Drugačiji unutarnji dijalog – između Juditinog uma i duše – događaju se u glavi naše heroine dok se moli za božju pomoć da ubije mrskog neprijatelja.

Glazbenu reinterpretaciju Judite zamislila je pjevačica i muzikologinja Katarina Livljanić. Ovaj je projekt rekonstrukcija djela, pri čemu se koriste gregorijanski, beneventanski i glagoljički izvori o srednjovjekovnoj Dalmaciji, ali je istovremeno i studija glagoljaškog pjevanja u oralnoj tradiciji. Originalni tekst nije popraćen glazbom, no njegova metrička struktura odgovara malom broju arhaičnih glagoljaških melodija koje se koristilo za pripovijedanje u srednjovjekovnoj Dalmaciji, često u kontekstu veoma emocionalnih i dramatičnih pjesama povezanih s pasijom ili Velikim tjednom. Tekst se sam po sebi referira na tekstove koji se pjevaju tijekom liturgije, tako da je zadaća pri restrukturiranju bila pronaći korespondirajuće melodije originalnom tekstom iz Dalmacije i s juga Italije.

U tom je istraživanju bilo nužno proučiti najstarije slojeve onoga što se naziva glagoljaškim pjevanjem. Taj liturgijski repertoar pjeva se na domaćem vernakularnom jeziku (crkveno-staroslavenski), no pripada rimskom običaju te je sačuvan u rukopisima napisanima na glagoljici koji se koristio u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Pisani izvori spominju da je takvo pjevanje postojalo već u 11. st. u Dalmaciji među crkvenjacima koji nisu govorili latinski.

Međutim, specifičnost glagoljaškog repertoara koji se prenosio oralno, njegov je opstanak do današnjeg dana na nekoliko mjesta na hrvatskoj obali, dalmatinskim otocima i u Istri. U ovoj glazbenoj monodrami, Juditu i Holoferna, zajedno sa svim naličjima njihovog unutarnjeg svijeta, izvodi ženski glas (Katarina Livljanić) koji igra više uloga koristeći širok spektar vokalnih nijansi, frulu, liricu i flaute. Oni zajedno stvaraju priču koja preobražava tu klasičnu priču u intrigantno izvedbeno djelo pomoću moćnih i nostalgičnih dalmatinskih melodija.