'Ovaj komad, aktualan danas kao i onda kada je nastao, kritički se bavi problemom odnosa Europe i Balkana ili, preciznije, balkanskim snovima o Europi i europskim mitovima o Balkanu', stoji u najavi.

U svojem odnosu prema svjetskoj politici krajnje je apsurdan, te plete finu mrežu ironije i oštrog portretiranja stvarnosti, smještajući radnju u za satiru i te kako podatan dramaturški okvir mentalne institucije.

Koliko lako, pojedinačno, ali još više na razini društva, prepuštamo kormilo svojeg života slijepcima koji bauljaju mrakom, dok se kunu u poznavanje divljih staza te nas vode od psihijatrije pa do samog srca Europe?

'Likovi ove drame impotentni su ljudi, fizički i duhovno te u psihijatrijskoj ustanovi (samostanu našeg vremena) izolirani broje dane i zaboravljeni čekaju pomoć vanjskog svijeta. Svima nam treba doktor, a doktorima najviše, svojevoljni post mnogo bolje zvuči nego gladovanje, a ništa na svijetu tako dobro ne strukturira identitet poput uniforme i vanjskog neprijatelja. Riječima autora, svaki je san ipak samo jedna velika paranoja, ali srećom, luđacima je i bog na pomoći', dodaje se u najavi.

Višestruko nagrađivana crna komedija svjetski poznatoga bugarskoga pisca na sceni Kerempuha započet će svoj život u režiji Vinka Brešana. Dramaturgiju potpisuje Željka Udovičić Pleština, scenografiju osmišljava Dragutin Broz, kostime Marita Ćopo, a glazbu Mate Matišić. Oblikovatelj svjetla je Aleksandar Mondecar.

U predstavi igraju Borko Perić (Doktor), Dražen Čuček (Fetisov), Nikša Butijer (Hačo), Vedran Mlikota ( Matej), Marko Makovičić (Kiro), Vilim Matula (Daud) i Branka Trlin (Pepa).

Među mnogim prestižnim nagradama koje je tekst osvojio ističe se ona na Međunarodnom natjecanju dramskih pisaca British Councila 1997., gdje je pobijedio u konkurenciji od 400 drama iz svih krajeva svijeta.

'Bolno prožet humanizmom, tekst Hriste Bojčeva u prvi plan postavlja ne san o slobodi i individualnost, već temeljnu čovjekovu potrebu za smislom. Uz obilje humora i gorkog apsurda sedam likova traži smisao u napetoj dramaturgiji izvrnutog realiteta, podsjećajući nas na Scorseseov 'Otok Shutter' ili Amenábarove 'Uljeze', u kojima baš ništa nije onako kako na prvi pogled djeluje', poručuju iz Kerempuha.