Umijeće pripreme neretvanskog brujeta od jegulja te umijeće gradnje i plovidbe tradicijskim barkama Kvarnera upisana su u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, objavljeno je na stranicama Ministarstva kulture i medija
Prema obrazloženju, jegulja i neretvanski brujet neraskidivo su vezani uz stoljetni način života i privređivanja puka doline Neretve i dio su njihovoga identiteta, a to jelo svjedoči o povezanosti stanovnika s osobitim riječnim krajolikom i znanjima vezanima uz, ponajprije ribolov te posljedično i jelovnike toga kraja.
vezane vijesti
-
![Andrija Škare o svojoj zbirci priča 'Novi dio grada': 'Novi Zagreb me formirao i zato ga volim']()
Andrija Škare o svojoj zbirci priča 'Novi dio grada': 'Novi Zagreb me formirao i zato ga volim'
-
![Slikar Stipan Tadić o svojoj njujorškoj izložbi: Oduvijek me privlačila umjetnost koja u sebi ima određenu vrstu društvene kritike, a New York je idealan grad za to]()
Slikar Stipan Tadić o svojoj njujorškoj izložbi: Oduvijek me privlačila umjetnost koja u sebi ima određenu vrstu društvene kritike, a New York je idealan grad za to
-
![Vodila je Muzej narodnog oslobođenja u Mariboru, a sad preuzima Muzej grada Zagreba: Aleksandra Berberih Slana otkriva koji su joj planovi na čelu gradske ustanove]()
Vodila je Muzej narodnog oslobođenja u Mariboru, a sad preuzima Muzej grada Zagreba: Aleksandra Berberih Slana otkriva koji su joj planovi na čelu gradske ustanove
Jedinstvena delta rijeke stanište je jegulja koje Neretvani od prošlosti love iz trupa i lađa, vršama, mrežama, potegačama, parangalima, odmetima i snopićima granja, u koje jegulje zavuku svoje zmijasto tijelo i zapletu se u pruće.
Kao dio kulturnog identiteta i živog sjećanja na nekadašnji, izrazito težak život tamošnjeg stanovništva, Neretvanski brujet, prepoznat i na međunarodnoj razini, pripada sredozemnoj obitelji jela koje se povezuje sa siromašnom kuhinjom utemeljenom na lokalno dostupnim namirnicama, a danas se zbog sve manje jegulja u Neretvi priprema samo u svečanim prilikama.
Nematerijalna vrijednost umijeća gradnje i plovidbe tradicijskim barkama Kvarnera ogleda se u posebnim znanjima i vještinama, ali i u kontinuitetu i izdržljivosti prenošenja koju pokazuje taj fenomen kulturne baštine.
Riječ je o spoju nekoliko tradicijskih pomorskih obrta, vještina i znanja - izrade jedara, koloturnika, vesla i užadi, dok sama plovidba podrazumijeva vještinu pokretanja barke uz pomoć snage vjetra, vesla ili motora, kao i poznavanje geografije mora i vjetrova.
Na Kvarneru se raspoznaje lovransku pasaru, krčku pasaru, rapsku pasaru, cresku pasaru, krčku gajetu, rapsku gajetu, i posebno, kvarnerski guc, opatijski guc, lovranski guc i lošinjsku regatnu pasaru koji svoje specifične oblike poprimaju na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, odnosno sredinom 20. stoljeća.
Nositelji umijeća gradnje i plovidbe tradicijskim barkama Kvarnera su prije svega brodograditelji, ponegdje nazivani i kalafati, koji brodice izrađuju po vlastitim zamislima ili po narudžbi.
Uz graditelje, nositelje ove baštine čine i korisnici brodica, dakle jedriličari i veslači, te cjelokupne zajednice koje u svojim svakodnevnim aktivnostima prepoznaju tradicijsku brodogradnju na Kvarneru kao dio svog identiteta.
