U utorak 10. studenog na velikogoričkoj Sceni Gorica premijerno je odigrana predstava Osvrni se gnjevno po jednoj od najvažnijih drama 50-ih godina prošlog stoljeća, koja je bez sustezanja razotkrila gubitak emocionalnog i tjelesnog morala.

Gnjevan osvrt na izvor porušenih ljubavnih kriterija

Supružnici Alison (Ana Begić) i Jimmy Porter (Nikša Butijer) žive s prijateljem Cliffom (Goran Bogdan) u otvorenoj zajednici pretočenoj u ljubavni trokut prepun burnih svađa te fizičkih strasti i sukoba, u vječnoj napetosti koja čeka da eksplodira. Situacija puca kad se u pretjerano razigranu zajednicu doseli Alisonina prijateljica Helena Charles (Iva Visković) te novo uspostavljeni četverokut puca.

Sad već trudna Alison odlazi s ocem, pukovnikom Redfernom (Milan Pleština) u obiteljski dom, a njeno mjesto zauzima Helena. Kako u silnim ljubavnim poigravanjima najmanje ima upravo ljubavi, odnosi će se još jednom izmijeniti u trenutku kad se Alison, koja je u međuvremenu izgubila dijete, odluči vratiti kući.

Pedesetih godina, kad je drama Johna Osbornea prvi put zaigrala na engleskim scenama, izazvala je skandalozne reakcije ljubavnim trokutom koji se pretače u četverokut. Pedeset godina kasnije, drama je jednako izazovna, ali čini se da je oštrica šoka skliznula s ljubavnog amorala na njegov izvor – pomanjkanje komunikacije.

U predstavi 'Osvrni se gnjevno', koju je dramatizirala Željka Udovičić, a na Scenu Gorica postavio Paolo Magelli, u oči upravo upada taj sloj nemogućnosti, odnosno izostanka stvarne komunikacije, koji se čini i glavnim uzrokom ljubavničkih pomaknutosti i slojevitosti. Verbalni i fizički sukobi likova, usamljenih usprkos bogatim odnosima u kojima se nalaze, izviru bez dramaturške motivacije, najčešće inicirani potrebom za ljubavlju, pripadanjem i pažnjom.

Predstava nastaje i gradi se upravo kroz te sukobe i napetosti, koji se velikom brzinom izmjenjuju sa zatišjima. Magelli vrlo dobro postavljenom izmjenom ritma održava naboj predstave i gledatelja u napetosti koja raste do kulminativnih točaka. Kako bi dodatno razigrao predstavu, obilato se služi naturalistički naglašenom auditivnošću i tjelesnošću, koje odlično razbijaju verbalnost drame.

Slabašne ženske role i pokoji epizodni biser

U predstavi koja dobrim dijelom leži na glumačkoj umješnosti, upravo taj sloj najviše 'šteka'. Iako dobar i energičan, Nikša Butijer ipak nema dovoljnu glumačku snagu niti scenskog vica da bi preuzeo konce predstave i dodatno je razigrao. Izraz Ane Begić je jednoličan, a glumačka emocija prelazi u izvještačenost i pretjeranost, dok Iva Visković počesto prelazi u preglumljavanje.

Bolji dio glumačke ekipe čine Goran Bogdan, koji je svoj lik obogatio odličnim glumačkim minijaturama, te Milan Pleština, koji je svoju epizodnu ulogu oblikovao slojevito, s mjerom je parodirajući. Na taj način dao je jasan komentar lika ostarjelog pukovnika koji je ostao u nekim davnim vremenima te u nametnutoj mu okolini djeluje smiješno i neozbiljno.

Ivanka Mazurkijević i Stanko Kovačić obogatili su predstavu diskretnom jazz glazbom, stvorivši odgovarajući ambijent te vremenski okvir predstave. Kostimografkinja Marita Ćopo oblikovala je univerzalne kostime s laganim naslonom na 50-e godine prošlog stoljeća, smjestivši likove u srednju klasu građanstva. Scenografija Renea Gjurašina vrlo funkcionalno ispunjava duboku scenu te otvara prostor fizički izraženoj glumi, a ujedno stvara klaustrofobičan okvir jednako takvoj drami.

U cjelini, 'Osvrni se gnjevno' vrlo je dobra predstava koja pronalazi aktualnosti u 50-ak godina starom tekstu, produbljujući ga naglaskom na izvore emocionalnih uskomešanosti, čime uspješno nastavlja niz odličnih ovogodišnjih predstava Scene Gorica, od Ljubavnih priča do Pillowmana.