Izložba dokumenata Rimskog državnog arhiva baca novo svjetlo na turbulentan život slikara. Caravaggiova prijateljstva, dnevni život i česte svađe od kojih je jedna dovela do ubojstva mladića i zbog koje je osuđen na smrtnu kaznu, opisana su u spisima pohranjenim u arhivu. Svi su događaji dokumentirani i izjavama svjedoka prepunima živopisnih detalja.

Prema izloženim podacima dobivamo sliku o problematičnom čovjeku koji je sa sobom uvijek nosio oružje – mač, nož ili čak pištolj – bez dozvole, no kazne je uglavnom izbjegavao zahvaljujući moćnicima za koje je slikao.

Često je zapadao u nevolje s policijom. Jednom je prilikom učinio veliku rupu u zidu u svom unajmljenom studiju i zaslužio prijavu vlasnice tog prostora. Osvetio joj se kamenovanjem prozora.

Dokumenti pružaju i novu sliku događaja koji je obilježio Caravaggiov život, umorstva mladića Ranuccia Tommassonija 1606. Taj je dvoboj, baš kao u modernim obračunima bandi, bio unaprijed dogovoren među osmoricom zaraćenih sudionika. Caravaggio i njegova tri saveznika susreli su se na području Campo Marzia, u blizini umjetnikove kuće. Suprotno nagađanjima pojedinih povjesničara, dokumenti otkrivaju da uzrok obračuna nije bila žena, već kockarski dugovi. Nakon što je usmrtio mladića, slikar je priveden, ali zahvaljujući poznanstvima, uspio je napustiti Rim.

Dokumenti rasvjetljavaju i Caravaggiovu smrt u Porto Ercoleu, sjeverno od Rima. Nije preminuo na plaži kao što se nagađalo, već u bolničkoj postelji.

Spisi su pisani mješavinom pravnog jezika i tadašnjeg jezika ulice, posebno vidljivog u brojnim iskazima svjedoka, prenosi BBC. Bili su u vrlo lošem stanju, ali su zahvaljujući dugogodišnjim konzervatorsko-restauratorskim naporima obnovljeni.