Aleksej Karpušin, herojski vatrogasac kojeg u filmu 'Černobil 1986.' glumi Danila Kozlovski - nije bio stvarna osoba. Kozlovski, koji ga igra, ali je i režirao ovaj film, osmislio je lik Alekseja prema brojnim vatrogascima i drugom spasilačkom osoblju koji su sudjelovali u saniranju posljedica černobilske katastrofe. U Sovjetskom Savezu nazivali su ih likvidatorima i gotovo su svi među njima radili u uvjetima golemog osobnog rizika - izlagali se ionizirajućem zračenju, vatri i štokojim drugim opasnostima. Većina ih nije očekivala da će preživjeti više od kojih dan ili tjedan nakon što bi sudjelovali u tim naporima. Dio ih doista nije poživio. Dio je živ i danas. No da ih nije bilo - a svi su bili dobrovoljci - žrtve Černobila, koje se i ovako broje u prevelikim brojevima. brojale bi se diljem Europe.

O mnogima je od tih likvidatora govorila i britanska serija 'Černobil', koju smo prije dvije godine imali priliku gledati na HBO-u. Pritom su na mene poseban dojam ostavili oni likvidatori koje su zadužili da ispuste rashladnu vodu ispod gorućeg reaktora. Da je, naime, užarena masa došla u dodir s tom vodom, nastala bi takva eksplozija da bi to, rekli su u seriji, razorilo dobar dio istočne Europe. Likvidatori koji su to trebali spriječiti morali su zaroniti u vodu i pronaći način da je ispuste, što su na kraju učinili. Unaprijed im je rečeno da se neki neće vratiti živi, a da oni koji prežive zadatak, neće preživjeti mnogo dulje od tjedan dana nakon njega. Glavni lik u filmu 'Černobil 1986.' jedan je od tih likvidatora, odnosno fikcijski dodatak stvarnoj ekipi.

Za razliku od autora serije 'Černobil', koji su na svoj način odali počast svim likvidatorima koji su sudjelovali u saniranju katastrofe, ali su se uglavnom bavili trulim sovjetskim sustavom koji je pokušao zataškati incident, autori filma 'Černobil 1986.' odlučili su snimiti priču o osobnoj tragediji i privatnoj sudbini jednog od likvidatora. Drugim riječima, odlučili su se pozabaviti samo herojskim aspektom priče.

A priča je, bez suvišnih spoilera, ovakva. Mlađan vatrogasac Aleksej dolazi u službu u grad Pripjat te ondje, odlazeći na šišanje u lokalni frizeraj. susreće svoju nekadašnju djevojku Olgu. Olga i Aleksej nisu se vidjeli deset godina i pri ponovnom susretu čini se da je Aleksej iznimno zainteresiran za obnavljanje veze. Čak i kad mu Olga otkrije da ima desetogodišnjeg sina koji je ujedno i njegov sin, Aleksej se čini sklon ideji o obnavljanju zajedništva, ali - ne lezi vraže - to su samo puke priče. Naš lola Aleksej, čim odmakne iz Olgina vidnog polja, počne kidat nalijevo.

No taman kad mislimo da će fakat šmugnut pred odgovornošću, u Černobilu eksplodira taj nesretni reaktor i Aleksej je pozvan na njegovo gašenje. Za razliku od mnogih svojih kolega, Aleksej iz tog prvog gašenja izlazi praktički neozlijeđen i živ pa ga angažiraju za daljnje likvidatorske poduhvate, a u međuvremenu saznaje da je njegov i Olgin sin obolio zbog toga što je bio blizu eksplozije. Aleksej se ubrzo nađe pred samoubilačkim, ali junačkim zadatkom kojim može spasiti cijelu Europu, ali i svojeg sina.

Silno je nezahvalno snimati filmove o junacima, a još ih je nezahvalnije kritizirati. S jedne strane obično stoji priča kao što je ova u filmu 'Černobil 1986.', u kojem se neodgovorni bekrija preobražava u požrtvovnog heroja praktički preko noći. Osim što je to podosta plitko, neuvjerljivo, a i bljutavo, pomalo je i mačistički zamorno u smislu da se muškom liku bez pol frke oprašta što se ne želi brinuti za svoje dijete samo zato što se na kraju spreman spektakularno žrtvovati za njega. S druge je strane pak činjenica da su se černobilski likvidatori DOISTA žrtvovali za sigurnost svih nas koji smo u to vrijeme živjeli u Europi, pa onda kad napišeš da je takva priča nepodnošljivi kič, ispadaš nezahvalno đubre koje ne zna cijeniti herojstvo. A ono što je zapravo problematično u ovome filmu jest to što emotivnom manipulacijom kroz tobože dirljivu osobnu priču zanemaruje činjenicu da su stvari bile mnogo složenije. Svaka žrtva likvidatora svakako je plemenita, ali zapravo je riječ o tome da je jedan golem, truo i nepošten sustav žrtvovao obične ljude i svoju djecu zato da bi što bolje prikrio vlastitu neodgovornost i, kao što takvi sustavi prečesto rade, sakrio svoju pokvarenost iza 'velikih' priča o čojstvu, junaštvu i žrtvu plemenitih pojedinaca kojoj se sad svi moramo klanjati.

Bez upućivanja na tu nepravdu, na tu situaciju, na činjenicu da je Alekseja sustav bacio u najopasnije likvidatorske poslove, tretirajući ga kao potrošnu robu - ovaj film nije ništa drugo doli iskonstruirana melodrama. Koja još uza sve to nije osobito zanimljiva, osobito duboka pa samim time ni osobito emotivna. Radije pogledajte britansku seriju.