U filmu 'Svinja' redatelj i scenarist Michael Sarnoski ne zna ili nam barem ne daje odgovor na pitanje: 'Je li bolje voljeti i izgubiti (onoga koga si volio) ili je bolje nikada uopće ne voljeti?' No iako, rekoh, ne zna ili ne otkriva odgovor na to pitanje, njime se cijelo vrijeme bavi. Nije to ono što biste očekivali od ovoga filma, pogotovo ako ste vidjeli foršpane u kojima u kosu zarastao i sav krvav Nicolas Cage baulja svijetom ozbiljnog i prijetećeg izraza na licu. Ali upravo je to ono čime se film bavi. Ljubavlju i gubitkom.

To 'bavljenje', međutim, nitko živ ne bi shvatio odmah u prvih dvadesetak minuta filma. Nakon prvih dvadesetak minuta film djeluje kao kakav 'John Wick' za survivaliste. Nick Cage ilitiga Rob živi u šumi sa svinjom i skuplja tartufe. Više-manje je otfikario društvo, a moglo bi se reći i civilizaciju da ne vidimo kako mijesi pite i prži gljive u fensi tavama i protvanima. No inače je slika i prilika pustinjaka: ima dugu kosu sumnjive čistoće i raščešljanosti, odijeva se u skladu s blatom i paprati kroz koje svakodnevno gazi, liježe sa sutonom i ustaje sa zorom, a supersimpatična svinja uvijek je uz njega. Vidimo i da ima nekakvu prošlost koja mu je slomila srce jer posjeduje jednu audiokasetu sa snimkom ženskoga glasa koju svaki dan pokuša poslušati, ali ne može više od nekoliko sekundi.

Jedini Robov dodir s civilizacijom jest mladić po imenu Amir (izvrstan Alex Wolff) koji redovito dolazi od Roba otkupiti tartufe te mu u zamjenu daje novac i dovozi mu neke potrepštine iz grada, primjerice, baterije. Amir nam ispočetka djeluje kao tipični gradski mufljuz koji čak i u srce oregonske divljine dolazi u žarkožutom sportskom autu i 'belom džez odelu', ali kao što u ovom filmu mnogo toga nije kako nam djeluje na prvi pogled, tako nije ni Amir.

Megadrama, međutim, počinje jedne noći kada Robu usred šume u kolibu upadaju neznani junaci, naprečac ga prebiju i otmu mu svinju dok ova tragično skviči. Rob do zore leži na podu daščare bez svijesti, a onda odmah stupa u akciju, čak i ne brišući tragove krvi s čela. Iz skrovišta izvlači stari i očito dugo nekorišteni kamionet, vozi se do prve seoske krčme i odande zove Amira. 'Izvoli doći po mene i odvesti me u grad da nađem svinju', naređuje mu jer očito vrlo konkretno pretpostavlja tko stoji iza svinjootmice. Amir je malo revoltiran i više nego malo zbunjen, ali pristaje.

Ono što slijedi poprilično je nevjerojatna priča u kojoj će nas Rob i Amir prošetati kroz podzemnu mrežu portlandskih restorandžija, trgovaca tartufa i šminkerskih kuhara. Saznat ćemo i zašto je Rob tako dobro upućen u postojanje te mreže. Bolje ćemo upoznati i Amira, zapravo nesigurnog, depresivnog momka koji pati zbog gubitka majke, ali i zbog svijesti o vlastitoj osrednjosti u poslu kojim se bavi, ali i u životu općenito. Saznat ćemo i zašto je Rob tako zajunio da nađe svoju svinju. 'Ne treba ona meni da bih pronašao tartufe. Znam ih naći i sam. Vidi se po drveću', kaže u jednom trenutku Amiru. Amir ga na to pita zašto je onda tako zapeo da je nađe. 'Zato što je volim', jednostavno odgovara Rob.

I to je ono što čitavu ovu nevjerojatnu, pomalo nadrealnu, na trenutke blentavu, a još češće bolnu priču - čini uvjerljivom. Ne, 'Svinja' nije osvetnički film kao 'John Wick' pa makar se možda tako doimao na prvi pogled. To je film o ljudima koji su, kako kaže pitanje na početku, voljeli i izgubili - ne samo Rob, nego i Amir, pa na kraju i moćni Darius (Adam Arkin), a i štokoji usputni 'igrač' kojega Amir i Rob sretnu tražeći svinju.

Jedan od najčudnijih nadrealnih momenata u filmu jest taj da Rob tijekom cijele priče ne čisti svoje rane. Doslovno hoda svijetom sve krvaviji, sve pretučeniji i sve prljaviji od udaraca, porezotina i rana. No to je upravo ono što nam film o njemu i govori. On nam se sa svakim udarcem sve više otkriva i sve je spremniji primiti još jedan, makar izgledalo da bi ga mogao ubiti. No sa svakim gubitkom ostaje sve manje od njega, a gubitak voljene svinje možda je onaj posljednji, nakon kojega više neće ostati ništa. U životu najčešće ne znamo koji će nam biti takav zadnji, kobni gubitak. Glavni junak filma 'Svinja' to, međutim, zna. I svaka čast Michaelu Sarnoskom što je uspio snimiti vrlo upečatljiv film koji govori upravo o tome. I svaka čast Nicolasu Cageu što je iz utrobe iščupao upravo takav lik. Veliki je to povratak na uloge kakve je glumio prije nego što je postao nabildani akcijski junak.