NOĆ MUZEJA U SLATINI

Cjelovečernji program za opstanak kina

28.01.2012 u 14:03

Bionic
Reading

Među sedamdesetak gradova Hrvatske koji su sinoć građanima poklonili još jednu Noć muzeja, slatinski se Zavičajni muzej ističe tematskom cjelinom kojom želi pridonijeti opstanku svog – kina

Program Noći muzeja u Slatini je, umjesto u muzeju, počeo prikazivanjem filma u kinodvorani Pučkog otvorenog učilišta u čijem je predvorju postavljena izložbe s plakatima nekad popularnih filmova.

Kinoprojektor, stari gramofoni, ploče, magnetofoni, klupe iz 'zadnjeg reda partera', nalozi za naručivanje i distribuciju filma, fotografije putujućeg kina i najpoznatijih glumaca toga vremena dominirale su većim dijelom muzejskog prostora. Cijeli je program, uključujući i nastupe mladih glazbenika, filmskih i foto amatera, pa i izložba nakita, bio posvećen filmu i njegovu prikazivanju.

'Kino u Slatini postoji još od tridesetih godina prošlog stoljeća. Prije rata nalazilo se u velikoj zgradi Hrvatskog doma, prvi njegov vlasnik bio je gospodin Koren, porijeklom Židov, a prvi kinooperater na ovom području bio je Ferenc Pipus. Tada su se prikazivali nijemi filmovi, na pijaninu ih je pratila gospođa Peho, kino je imalo povišenje koje su Slatinčani nazivali balkonom, a u vrijeme izmjene rola filma publika je iz dvorane izlazila van', kaže Dragica Šuvak, ravnateljica slatinskog Zavičajnog muzeja. Tridesetih godina tadašnja je Građanska škola, dodaje Šuvak, također kupila kino aparaturu te je u školi prikazivala obrazovne filmove. Tada je prvi put na ovom području prikazan zvučni, jugoslavenski film 'Durmitor'.

U razdoblju između dva svjetska rata, ranih tridesetih, na slatinskom je području kino aparaturu imao kateheta u rimokatoličkoj župi Ivan Erjavec koji je prikazivao filmove 'Ivana Orleanska' i 'Rim'. Pred kraj Drugog svjetskog rata osniva se takozvani Narodni kinematograf koji vremenom slatinsko kino seli na današnju lokaciju – u Pučko otvoreno učilište.

Kino aparatura je u to vrijeme bila pokretna te su se filmovi prikazivali po svim selima Slatine, njene okolice, prema Virovitici, Orahovici, pa i Požegi. U to je vrijeme, tvrdi Šuvak, nakon filmske predstave redovito organiziran ples, a cjelokupni događaj organizatorima je donosio i relativno dobre prihode.

Danas, više od pola stoljeća kasnije, u cijeloj Virovitičko–podravskoj županiji djeluje još samo slatinsko kino. Premda već godinama nema svoj prvobitni sjaj te bilježi slabu ili nikakvu posjećenost, postoji želja za njegovom revitalizacijom. Ravnateljica Šuvak smatra da bi ga bilo šteta izgubiti i zato je cijelu Noć muzeja sadržajno posvetila prikazivanju filma u Slatini.

Predstavljenom tematskom cjelinom zadovoljna je i Danijela Fabric Fabijanac, ravnateljica slatinskog Pučkog otvorenog učilišta. 'Jedini smo grad s kinom u županiji i to ne bismo smjeli izgubiti. Ponajprije zbog djece. Trenutno smo u velikom projektu spašavanja kina jer se 2014. godine gase nedigitalizirana kina kao što je naše. Namjeravamo se javiti na natječaj Ministarstva kulture koje bi nam pomoglo u nabavci digitalnog projektora', kaže Fabijanac. Riječ je, tvrdi, o 32 kina u Hrvatskoj kojima je digitalizacija opreme nužna pa nije sigurna da će na natječaju proći.

S obzirom da Ministarstvo daje 70 posto sredstava bespovratne pomoći, lakše bismo došli do potrebnog digitalnog projektora koji, uzgred budi rečeno, stoji milijun kuna. Prođu li na natječaju, tvrdi Fabric Fabijanac, izdvajanje Pučkog otvorenog učilišta znatno bi se smanjilo te bi, u konačnici, s početnih milijun moglo pasti na 180 tisuća kuna.