'Kada sam krenula istraživati o Dori Pejačević, avantura je počela i predstava je otišla u drugom smjeru. Nakon posjeta dvorcu Pejačević u Našicama, i nakon sto sam doživjela te vodencvjetove koji se zrcale na glatkom jezeru koje je opisivala u svojim pismima, i sjenicu u kojoj je stvarala; nakon što sam posjetila njezin skromni grob koji se nalazi pored velike obiteljske grobnice, uspjela sam uhvatiti djelić prve hrvatske skladateljice i njezin prkos svakoj krletci koja se nameče umjetniku'.

'Njezino pismo koje je ostavila suprugu je odraz žene koja je bila ispred svojeg vremena. Osim jasne poruke o ravnopravnosti spolova, direktno se izjašnjava o slobodi bilo kakvih okvira. Riječi stvaralaštvo i sloboda vodilje su kroz ovu našu malo drugačiju predstavu za djecu', rekla je redateljica Petra Radin.

• SCENARIJ I REŽIJA: PETRA RADIN
• OBLIKOVANJE GLAZBE: FILIP FAK
• POKRET I KOREOGRAFIJA: BRANKO BANKOVIĆ
• SCENOGRAFIJA: BRANKO LEPEN
• KOSTIMI: SARA LOVRIĆ CAPARIN
• REKVIZITI: DUNJA NIEMČIĆ
• VIDEO: MARTIN ŠATOVIĆ
• OBLIKOVANJE SVJETLA: DINA MARIJANOVIĆ
• U IZVEDBI: MARTA BRATKOVIĆ I KOMORNI ORKESTAR ZAGREBAČKE FILHARMONIJE

Kako iz praznog papira dolazimo do skladbe? Kako nastaje stvaralaštvo? To nitko ne zna. Kažu da je Dora Pejačević skladala u svojoj sjenici, a što se u njoj događalo, ostaje na našoj mašti. Ostavila nam je veliko bogatstvo glazbe, ali I poruka o slobodi, ljubavi I pravu na jednakost bez obzira na spol ili stalež. Za nju je čovjek na prvom mjestu, što je I dokazala životnim stilom, kao njegovateljica I volonterka Crvenog križa za vrijeme rata.

Dora je ostavila veliki trag u svakome tko je zagrebao u njezinu kreaciju i način života.

Mi smo odlučili pričati baš o tom stvaralaštvu – skladateljskom, ali i onom izvedbenom, jer jedno bez drugog ne može. Uz igru i slobodu, o kojima je toliko pisala gledajući s prozora svoje sjenice, uplovljavamo u skladbu Crveni karanfil, iz opusa Život cvijeća I pronalazimo dijete u sebi. Jer kada to pronađemo, možemo proniknuti u tajne nastanka jedne skladbe.

Violinistica Marta ulazi u dvorac Pejačević, u Našicama, koji je u obnovi, susreće djevojčicu Doru, i čuda se polako događaju. A mi vjerujemo u čuda, zar ne?

Nakon predstave, djeca će imati prilike u foyeru slušati Dorinu glazbu I naslikati ono što su zamišljali tijekom slušanja. Te crteže ćemo izložiti u predvorju Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog.