Autor Daniel Bele u autobiografskoj knjizi opisuje svoj put kroz ovisnost o heroinu. Piše o prvom šutu, osjećaju zbog kojega je postao ovisan, lažima koje su činile njegovu svakodnevicu, te napsoljetku odlasku u komunu, mučnome 'skidanju', konačnom izlječenju i seciranju sebe samoga.

Naziv knjige 'Ponedjeljak' metafora je za svaki zadnji šut za ono vječno sutra koje nikada ne dolazi, a u ovisničkom zavaravanju označava novu stranicu. Beleova priča, ispričana slengom zagrebačkih ulica, šokantna je i potresna, no i prepuna crnog humora i tragikomedije.

Danas, kada je pakao droge iza njega, Daniel Bele za sebe kaže da je 'egocentrik i sve pritajeniji ekscentrik, boem s kreditnom karticom', posve zaljubljen u sina Doriana i suprugu Željku. Osim pisanjem, radi kao računalni programer, kleše slova na groblju, glumi u televizijskim serijama te ga 'općenito 'ni sram nikaj delati'.

Iz knjige

Neki dan na braće Oreški spazim igrača kako se ganja na poniju, u gardističkom skafanderu pruža otpor susnježici. Pogledam malo bolje i nemrem verovat! Ne seri da je to Žmarac?!
„Žmarac, di si buraz?"
"Vajt? Sereš! Kaj si ti živ? Si mi dobar?"
"Ma mrak, čovječe, nikad bolje, ne? Ti, brodarac?"
"Ma da, ganjam neku lovu, vidiš da sam sa bolidom. Kaj sam to čuo za tebe buraz, da si zapalio u komunu, da briješ sa onima kaj se moliju po cele dane. Kaj ti je, kaj si prolupao?"
"Ma ne, burke, velim ti: Bolji nego ikad, ne zaboravljam nikad, hehe. A ti, si još u igri?"
"Kaj ti je, pa nisam lajbek."
"Pa zakaj onda tak očajnički ganjaš lovu?"
"Ma joj, ne pitaj. Popušio sam mobitel gore u Pinti jučer. I sada me frajer lakira da mu dam 4 glave, i rado će mi ga vratiti, ne? Bajdvej, možeš mi ti utrčati?"
"Isto sam ti kratak, majstore. Znaš ono, žena, kikać…"
"Nemoj me lakirat da si se oženio?!"
"Koja bi me htjela ovako grbavoga, misliš, ha? Haha! Ma ja sam ti totalka zabrijao na ovu clean spiku, čak sam i nekakvu knjigu sklepao iz svega toga."
"Kaj o đankanju?"
"I to, a i kako sam se skinuo, i bla bla, ne? Ono, u cijeloj toj izolaciji bio sam ti osuđen na sebe i totalno sam se prokužio u nutrini. I tko sam i kaj sam, i kam to sve vodi, i tak, ne? Jednostavno, želim to dati drugima. Mislim da se jedan skine, ili bar poželi skinuti kad to pročita, knjiga je uspjela, ako me kužiš. A i nekako ti osjećam da sam to dužan dečkima koji su mi pomogli, osobito ovima kaj su se profurali nakon komune i umrli."
"Ovo je žešća spika, moram to pročitat! Daj mi broj moba, da te cimnem."
I izvadi mobitel, onaj koji je izgubio u Pinti. Možda se on prvi skine.

NAGRADNJAČA

Knjigu će pročitati Veno Vuzem iz Zagreba i Rea Paulinić iz Pule.