Program Animafesta donosi birane filmove za ljubitelje animacije i profesionalce, primjerice dugometražne radove oskarovca i pobjednika Animafesta Michaëla Dudoka de Wita te Billa Plymptona i Jean-Françoisa Laguioniea. Festival donosi i raznolik program za cijele obitelji pa najmlađi i njihovi roditelji mogu uživati u atraktivnim filmovima na otvorenom, a već u subotu 27. svibnja na Zrinjevcu će na velikom platnu biti prikazan film 'Perzepolis'.

Filmovi će se prikazivati, osim u kinima Europa i Tuškanac, u ponovno otvorenoj Kinoteci, a festival donosi publici, osim natjecateljskih, brojne tematske, popratne te posebne programe i događanja. Jedna od središnjih tema odnos je stripa i animacije te će biti prikazane i brojne adaptacije stripova u animirani film.  

Na ovogodišnji Animafest bilo je prijavljeno više od 1600 filmova iz cijelog svijeta. Kojim ste se kriterijima rukovodili prilikom izbora, na što ste stavili naglasak?

Kriterij je iznimnost na svjetskoj razini. Tražimo filmove koji se ističu iz mase svih prijava, koji pomiču granice medija, koji mijenjaju igru, koji unose novitete. To može biti vizualna inovativnost, jaka priča koja obrađuje neku suvremenu temu, oštra socijalna kritika, urnebesni humor, formalni eksperiment ili što god. U najboljim slučajevima poklopi se više elemenata odjednom.

U kategoriji kratkometražnog filma, u kojoj se natječu 44 filma, najzastupljenija je Francuska s devet naslova. Mogu li se izdvojiti neki tematski blokovi ili 'trendovi', odnosno dominirajuće tehnike?

Da, Francuzi su kao i uvijek u vrhu, naprosto je kod njih vizualna kultura razvijena na najvišem nivou; oni svoj nacionalni identitet baziraju na kulturi. Njima je jasna važnost kulture za opstanak nacije. Što se dominantnih tehnika tiče, i ovogodišnje natjecanje donosi raznovrsnost, kako tehničku, tako i tematsku. Recimo da su filmovi koji spajaju 3D i rukom crtani 2D dosta zanimljivi. Tematski, može se primijetiti da se nekoliko autorica eksplicitno bavi ženskom spolnošću. Zanimljivo je da je većina tih autorica iz Poljske, u kojoj je društvena klima trenutno dominantno konzervativna.

Može li se reći da se autori u svojim filmovima više nadahnjuju literaturom, poput 'Piva', nastalog prema poemi Charlesa Bukowskog, i 'The Empty', pobjednice festivala u Annecyju Dahee Jeong iz Južne Koreje, ili se više nadahnjuju problemima i ljepotama naše svakodnevnice? Koliko su ti filmovi angažirani?

Svaki autor ima svoj pristup i odabir tema te je upravo ta raznovrsnost jako zanimljiva i velika snaga programa. Filmovi koje ste naveli definitivno su inspiraciju potražili u literaturi, dok se recimo 'Lovestream' bavi iluzijom online upoznavanja, mađarski 'Balkon' beznađem života u novogradskom predgrađu, a studentski 'Albert' prati život čovjeka koji je istovremeno uzoran obiteljski čovjek dok mu je svakodnevni posao mučenje političkih zatvorenika.

U kategoriji dugometražnih filmova prikazat će se devet filmova slavnih i nagrađivanih autora, a među njima i 'Red Turtle' nizozemskog oskarovca Michaëla Dudoka de Wita, te 'Revengeance' nezavisnog autora Billa Plymptona, koji je financirao film crowdfunding kampanjom. Možete li ih predstaviti?  

Michaël Dudok de Wit posebna je priča animacije - sa samo pet kratkometražnih filmova prije ovog dugometražnog postao je jedna od najvećih svjetskih zvijezda. Njegov film 'Otac i kći' jedna je od najpoznatijih i najomiljenijih kratkometražnih animacija svih vremena. Godine 2001. osvojio je Oscara, a 2002. Grand prix u Zagrebu, uz još nebrojene druge nagrade. I film 'Redovnik i riba', o redovniku koji traži i na kraju nalazi vjeru, bio je vrlo uspješan. U sličnom senzibilitetu kao i ta dva filma nastao je 'Red Turtle', predivna i duhovna alegorija života. Potpuna suprotnost De Witovu senzibilitetu filmovi su Billa Plymptona, njujorškog kralja nekorektnog humora. 'Revengeance' je tipičan Plymptonov film.

Na festivalu će biti prikazano čak šest hrvatskih filmova. Što nam donosi hrvatska reprezentacija?

Eto, iako svake godine bude filmova iz Hrvatske koji konkuriraju na svjetskoj sceni, ove ih je godine čak šest zastupljeno u Velikom natjecanju kratkometražnog filma. Već ih dugo nije bilo toliko. 'Ježevu kuću' svi znamo, to je kapitalno djelo dječje književnosti koje se i danas čita. Eva Cvijanović je, uz pomoć mnogobrojne hrvatske ekipe, uspjela napraviti adaptaciju dostojnu predloška. 'Posljednji izazov' je drugi film mladog Bože Trkulje, koji nastavlja razvijati svoj stil lutkarske animacije i koji je napravio film za publiku u kojem ironizira televizijske reality showove i fantasy žanr. Danijel Žeželj u svojem prepoznatljivom stripovskom stilu daje crno-bijelo viđenje 'Crvenkapice'. No to nisu svi hrvatski filmovi koji će biti prikazani u međunarodnoj konkurenciji Animafesta 2017. Tu su još filmovi Špele Čadež, Chintis Lundgren i Michaele Müller, a svi oni pokazuju da je domaća scena i dalje globalno relevantna. Neki od tih filmova uspješne su koprodukcije koje pokazuju da je hrvatska animacija sa svojim producentskim kućama, poput Zagreb filma, Bonobostudija, Adriatic Animationa i Kinorame, prestižan međunarodni partner u umjetničkom stvaralaštvu.

I u kategoriji studentskih radova bit će prikazana tri hrvatska filma. Jesu li njihovi radovi radikalni u odnosu na tradiciju Zagrebačke škole? I može li se na temelju njihovih filmova generalno reći kamo danas ide hrvatski animirani film?

I to je odličan uspjeh jer je konkurencija studentskih filmova zastrašujuća - prijavljuju se filmovi svih najboljih svjetskih škola kao što su Royal College of Art, Filmakademie Baden-Wuettenberg, The Animation Workshop iz Viborga, NFTS iz Londona, FAMU iz Praga, CalArts iz Los Angelesa, Tokio University of Arts i svih drugih. Radove naših studenata ne bih nazvao radikalnima u odnosu na tradiciju Zagrebačke škole, ali svaki od njih traži svoj put i stil. Općenito gledano, Odsjek za animirani film i nove medije ALU-a iz Zagreba ove godine poslao je jako lijep paket visokog prosjeka. Za hrvatsku se animaciju ne moramo bojati.

Animafest zadnjih godina nudi raskošan program u javnim prostorima Zagreba, od fasade MSU-a preko Zrinjevca do nove lokacije Art parka, pretvarajući cijeli grad u Animafestovo platno. Kakva je reakcija publike na takve programe?    

Fotografije prepunih livada na Zrinjevcu dokaz su da su to građani, ali i slučajni namjernici i turisti, prihvatili s oduševljenjem. Mislim da je velika korist za sve da se to događa. Grad kroz nas nudi svima lako dostupan, fantastičan i zanimljiv sadržaj u obiteljskoj, 'piknik' atmosferi. Za te projekcije biramo nešto više prijemčive filmove, ali one koji imaju veliku estetsku i umjetničku vrijednost. To su remek-djela koja se nažalost nikada ili gotovo nikada ne može vidjeti u kinima ili na našim televizijama. Ne možemo reći da se za te programe traži karta više jer su naš dar građanima i ulaz je slobodan, ali se definitivno unaprijed traži mjesto za košaru i dekicu, baš kao kad se na prepunim plažama ručnikom rezervira dobro mjesto.

Danas se mnogi iz kulture žale na iznose dotacija Ministarstva kulture i Gradskog ureda za kulturu, prosvjetu i sport. Jeste li zadovoljni dobivenim sredstvima?

Kvaliteta festivala koji ima ambiciju biti jedan od četiri najvažnija na svijetu, jedan od grand slamova animacije, da se izrazimo teniskim rječnikom, ima svoje zahtjeve i svoju cijenu. S obzirom na to da znamo za sve krize koje potresaju naše društvo, a i činjenicu da poslije Pulskog festivala dobivamo najveću podršku, teško je biti jako nezadovoljan. S druge strane Zagreb i država Hrvatska nemaju baš previše svjetski relevantnih kulturnih manifestacija kao što je Svjetski festival animiranog filma u Zagrebu. Ne želeći nikoga uvrijediti, mora se reći da naša konkurencija nije ni lokalna ni regionalna. Naša konkurencija su mnogobrojni svjetski festivali na svim kontinentima, od kojih neki imaju i peterostruko i deseterostruko veće budžete od nas. Na svu sreću, autori i profesionalci vole festival u Zagrebu od nastanka 1972. pa sve do danas (drugi smo najstariji festival animacije na svijetu) i to nas drži. Kao što je poznato, ovaj festival je jedini naš festival čiji Grand prix kvalificira za nagradu Oscar, kao i za Europsku animacijsku nagradu Cartoon D'Or. Ako je gradu, koji je vlasnik festivala, i državnoj kulturnoj politici stalo da ima manifestaciju takve razine, nadamo se da podrška neće izostajati te da će se s vremenom povećavati, čim to situacija dozvoli.

Na temelju svog iskustva kao autora animiranih filmova i kao umjetničkog ravnatelja Animafesta, možete li reći je li danas animirani film u usponu ili ipak u stanovitom padu? Kako se stoji s gledanošću? Dakle kakvi su uloga i značenje animiranog filma danas?

Mislim da se ne može govoriti o usponu ili padu jer bismo prvo trebali definirati ono o čemu govorimo. U svakom slučaju je u mijeni. Broj kanala na kojima je prisutna animacija se multiplicirao. Ako su to nekad bila isključivo kina, festivali i televizija, danas su to i internet, Vimeo i Youtube, pa raznorazni smart gadgeti, pa vizualizacije u klubovima, sve do galerija i umjetničkih instalacija, na drugom kraju spektra. Da ne govorimo o tome da gotovo više i ne postoji igrani film koji ne sadrži neki vid animacije, makar kroz specijalne efekte. Znači, animacija je raznolikija nego ikad i traženija nego ikad. Također, raste broj produkcija i kratkometražnih, a pogotovo dugometražnih filmova, i nije Disney više jedini koji proizvodi animacije za obiteljsku publiku. Znamo da broj posjetitelja kina opada, ali zato su svi ovi drugi kanali tu, a ljudi žele gledati kvalitetne i pametne sadržaje i ne treba ih podcjenjivati. Što se samog festivala tiče, on je više od skupa projekcija. On je proslava te umjetnosti, razmjena znanja uživo, interakcija, mjesto na kojem se odaje počast velemajstorima i na kojem se stvaraju nove zvijezde, kao i nova poznanstva i suradnje. Mjesto na kojem je koncentrirano najbolje od najboljeg, novog i historijski relevantnog. Građani Zagreba prepoznaju Animafest kao takav i možemo reći da je naša publika vrlo stabilna i vjerna te rado dolazi na festival.