Američki časopis The Atlantic objavio je veliki esej dobitnika Pulitzerove nagrade Alexa Tizona pod naslovom ‘My Family’s Slave’ (Ropkinja moje obitelji), u kojoj ovaj poznati američki novinar i publicist filipinskog porijekla otkriva kako su njegovi roditelji s Filipina u SAD doveli ropkinju, koja je obitelj Tizon bez ikakve novčane nadoknade, osnovnih ljudskih sloboda i uz sustavno zlostavljanje služila cijeli svoj odrasli život. Reakcije na Tizonov tekst su eksplozivne
Alex Tizon rođen je 1959. godine u Manili na Filipinima pod imenom Tomas Alexander Asuncion Tizon, kao drugo od petero djece u obitelji. Tizonovi roditelji su 1964. godine emigrirali u SAD u potrazi za boljim životom, a Alex Tizon uspio ga je ostvariti kao useljenik prve generacije. Diplomirao je na Stanfordu, za istraživačko novinarstvo dobio je 1997. Pulitzerovu nagradu, njegova memoarska knjiga ‘Big Little Man’ postala je bestseler, a on je postao sveučilišni profesor u Oregonu.
No s obitelji Tizon s Filipina u SAD došla je i Eudocia Tomas Pulido, koju su svi zvali Lola. Ona je bila vrlo siromašna Filipinka, dok su Tizonovi bili pripadnici srednje klase, i kao 18-godišnjakinju Tizonova baka 'poklonila' ju je njegovoj majci da joj pomaže u kući i bude dadilja za djecu. Slični aranžmani ‘dobrovoljnog ropstva’ bili su rašireni na Filipinima sredinom prošlog stoljeća, a preživljavaju u manjoj mjeri i danas te je tako obitelj Tizon povela Lolu u Ameriku te su je desetljećima eksploatirali, ali i čuvali kao mračnu obiteljsku tajnu.
Eudocia Tomas Pulido provela je skoro cijeli život služeći Tizonove, preciznije 56 godina, te je umrla manje-više kao njihova privatna ropkinja, iako se Alex Tizon neuspješno pokušao iskupiti za ponašanje svojih roditelja prema njoj, kao i za svoje ignoriranje te strašne situacije desetljećima.
Njegov esej ‘My Family’s Slave’ zapravo je posljednja stvar koju je napisao u životu jer je iznenada umro u ožujku ove godine, nekoliko dana prije nego što će mu uredništvo časopisa The Atlantic pokušati javiti da će njegovu priču o sudbini Lole staviti na naslovnicu svojeg izdanja. Potresna priča o Lolinu životu ovih dana objavljena je u The Atlanticu te je pokrenula široku raspravu o modernom ropstvu u SAD-u i diljem svijeta, kulturalnim razlikama, ali i o tome kako je pokojni Tizon, unatoč pokušajima, iznevjerio Lolu, koja ga je de facto odgojila i bila mu mnogo bolji roditelj od njegovih bioloških roditelja.
Na portalu Slate se, među brojnim javnim reakcijama, oglasila M. Evelina Galang, profesorica kreativnog pisanja na Sveučilištu Miami, također filipinskog porijekla. Ona konstatira da se u ispovjednom eseju ‘My Family’s Slave’ Tizon pokušao suočiti s ovom mračnom obiteljskom tajnom, ali da to znači da je njegov tekst zapravo priča o njemu, a ne ženi koju su njegovi roditelji desetljećima držali u modernom ropstvu, prethodno je posve izoliravši od njezine obitelji, čak joj zabranivši da ide na sprovod roditelja.
Galang naglašava da se Tizonov ispovjedni tekst ‘ne smije čitati izvan konteksta’ te da on otvara razgovor o fenomenu koji je rezultat ‘stotina godina siromaštva i kolonijalizma’.
U svakom slučaju, to je tek jedna od niza raznolikih reakcija koje je izazvao Tizonov tekst, a potresna sudbina Eudocije Tomas Pulido, koja zapravo nije izuzetak, jedna je od glavnih tema o kojima se ovih dana raspravlja u američkoj kulturnoj javnosti.
